Odvedi me u pustinju daleko od stvari i ljudi tamo gdje se s Tobom,
u zavjetrini od mnoštva i buke,
živi od Riječi i blizine neba.
Povedi me u tišinu i mir tamo gdje vjetar
pozornom uhu svira i pjeva
i tamo gdje svitanja i zalasci bojama i svjetlom ne prestaju šaptati
priču o rađanju i smrti.
Povuci me za sobom u samoću
pa da u miru kušam kruh, vino i Riječ.
Odvedi me u pustinju i iscijeli od brbljanja
u kojem više ne razlikuje svoje od tuđih riječi.
Odvedi me u tišinu i mir i ozdravi mi pogled zasićen i tup od vlastite veličine,
pohvala i slika.
Odvedi me u samoću da opet oživi okus, opip i sluh,
tamo gdje Tvoja Riječ miriše na vino i kruh pa da živnem kad se mladica iz panja vine prema nebu.
FRA ANTE VUČKOVIĆ