ODVEDI ME U PUSTINJU

Odvedi me u pustinju daleko od stvari i ljudi tamo gdje se s Tobom,
u zavjetrini od mnoštva i buke,

živi od Riječi i blizine neba.

Povedi me u tišinu i mir tamo gdje vjetar 
pozornom uhu svira i pjeva
i tamo gdje svitanja i zalasci bojama i svjetlom ne prestaju šaptati

priču o rađanju i smrti.

Povuci me za sobom u samoću
pa da u miru kušam kruh, vino i Riječ.

Odvedi me u pustinju  i iscijeli od brbljanja
u kojem više ne razlikuje
svoje od tuđih riječi.

Odvedi me u tišinu i mir i ozdravi mi pogled zasićen i tup od vlastite veličine, 
pohvala i slika.

Odvedi me u samoću  da opet oživi okus, opip i sluh,

tamo gdje Tvoja Riječ miriše na vino i kruh pa da živnem kad se mladica iz panja vine prema nebu.

FRA ANTE VUČKOVIĆ