U talijanskom svetištu Greccio svečano je otvoren 7. siječnja 2023. veliki franjevački jubilej koji će kulminirati 800. obljetnicom preminuća sv. Franje Asiškog. Jubilej tijekom četiri godine dotiče četiri velike teme vezane uz život sv. Franje: 2023. godine franjevačko Pravilo i Božić u Grecciu, 2024. dar stigmi, 2025. Pjesmu brata Sunca, a 2026. godine obilježit će se 800. obljetnica preminuća sv. Franje Asiškog.
Ove obljetnice su svim franjevačkim zajednicama poticaj da osobito u svojim zajednicama posvijeste ove velike franjevačke teme. Stoga je Družba sestara franjevki od Bezgrješne organizirala 3. i 4. studenoga pod vodstvom fra Zdravka Lazića OFM u Gospinu svetištu Šibenske biskupije u Vrpolju svoju trajnu formaciju na temu „Poruka jaslica iz Greccia“.
Fra Zdravko je sestrama približio Franjin Božić u svjetlu svjedočanstava franjevačkih izvora, osobito prema životopisu Tome Čelanskoga i sv. Bonaventure kao i izvornih molitava sv. Franje i sv. Klare. Fra Zdravko je najprije smjestio prve žive jaslice koje je upriličio sv. Franjo u Grecciu u povijesni i duhovni kontekst sv. Franje. Iz toga proizlazi temeljna poruka Greccia, da probudimo dijete Isusa u svojim srcima i u srcima svih ljudi. Potrebno je senzibilizirati svijest o otajstvu Isusova rođenja koje se zrcali na osobit način u Franjinom psalmu pred jaslicama. Otajstvo utjelovljenja prelijeva se u Euharistiju, u otajstvo otkupljenja. Betlehem (kuća kruha) događa se u euharistiji na oltaru. Jasle postaju oltarom gdje se slavi sveta Misa.
Fra Zdravko se osvrnuo na simboliku vola i magarca u Franjinim jaslama. Vol simbolizira Židove a magarac pogane. Iz toga proizlazi ekumenski duh franjevačkog pokreta. Zato Franjo odlazi Saracenima. Prema izvorima susreo se sa sultanom Melek el Kamelom 1219. godine kod Damiette. To je razdoblje petog križarskog rata u kojem je sreća za obje strane bila promjenjiva te su se u vrijeme Franjinog pohoda sultanu vodili mirovni pregovori između Saracena i križara koji su započeli negdje početkom rujna, a završeni 26. rujna 1219.. U tom razdoblju sv. Franjo dolazi pred sultana da mu navijesti Isusa kao Spasitelja svijeta. Pri tome odbija svako nasilje u ime Božje. On ne želi ništa revolucionarno, rušilačko. Svakome je pristupao kao mali brat, ne s visoka. Sv. Franjo ne bježi od mučeništva, štoviše, ističe mučeništvo zbog Riječi. Iskustvo mučeništva povezao je i s našim riječima (klevetanjem, ogovaranjem) zbog kojih se često prolazi kroz iskustvo mučeništva.
Iz Božićnog psalma kojeg je Franjo molio od Božića do Bogojavljenja izbija radost i klicanje. Božić promovira radost koja proizlazi iz našeg zajedništva. Prava radost dolazi iznutra, iz unutarnjeg stava zahvalnosti. Sv. Franjo stoji u zahvalnosti pred Djetetom, pred Križem … Naša molitva je zahvalnost, osobito liturgijska molitva. Časoslov je molitva zahvale i hvala Bogu. Franjo želi sve Bogu dati znajući da nam je Bog sve dao. Iz toga proizlazi naša trajna zahvalnost i hvala Bogu.
Sv. Franjo je uprizorio jaslice i tako nam progovorio o krepostima: jednostavnosti, malenosti, siromaštvu i poniznosti. Kreposti stvaraju jednu harmoniju u nama i među nama. Sv. Franjo je duboki vjernik Riječi Božje. Želio je biti što sličniji Isusu Sinu Božjemu. Taj zanos duha koji se ne može sakriti potiče nas na cortesiu – uljuđenost koja je plod unutarnjeg iskustva Boga, kao i na razvijanje duhovnosti slušanja drugoga. Čovjekoljublje našega Gospodina Isusa Krista rađa u nama nježnošću, ne afektivnom, već vezanom uz dostojanstvo koje svatko ima. U ovom kontekstu fra Zdravko je istaknuo Franjine i Isusove kreposti: krotkost(blagost) i poniznost. Od nas e traži da nikada ne prezremo ni jednog čovjeka. Jedna od stožernih kreposti sv. Franje je malenost. Krepost malenosti predstavlja barijeru individualizmu koji prerasta u sebičnost. Treba krenuti od Boga a ne od čovjeka. I u tom svjetlu treba gledati na zajedništvo, život prema unutra – prema zajednici i prema vani. Potrebna nam je prava evangelizacija. Da živimo pred pogledom uskrslog Krista koji nije sakrio svoje rane i svoju ranjivost.
Krepost malenosti obuhvaća tri načela. Prvo je načelo da ne govorimo u svoje ime nego u ime Crkve. Malenost u duhu evanđelja uvijek je u ime drugih (zastupanje općeg dobra). Primjer malenosti je Ivan Krstitelj. Nije prvi nego drugi, ali velik.
Drugo načelo malenosti je zakon gorušičinog zrna – strpljivost. Ni jedan trud za zajednicu neće ostati nenaplaćen. Treba ustrajati u našim dobrim odlukama i djelima.
Treće načelo malenosti je umrijeti – križevna ljubav. Svaki dan moramo umirati svojoj volji. Sv. Franjo je u tome primjer jer je prelazio sve svoje osobne i ljudske granice.
Duhovnost sv. Franje je duboka i treba je proučavati i slijediti. Franjevački izvori ponuđeni su nam na trajnu izgradnju i napor oko svetosti na koju smo pozvane.
Program trajne formacije uključivao je molitvu Časoslova, franjevačku krunicu „Sedam radosti Marijinih“ i svetu Misu u svetištu Gospe Vrpoljačke.
