PRED RELIKVIJAMA SV. LEOPOLDA

Na spomendan sv. Leopolda Bogdana Mandića u kapeli naše kuće matice bile su izložene na čašćenje relikvija „Ex Ossibus“, dio kosti tijela  sv. Leopolda koje su sestre dobile 2004. od gvardijana kapucinskog samostana Svetog Križa u Padovi prilikom hodočašća naše zajednice Asizu i mjestima vezana za život sv. Franje i Padovu, gdje je grob sv. Leopolda. Još nam je u živom sjećanju dolazak tijela – relikvija  sv. Leopolda u Hrvatsku 2016., kada smo 16. travnja hodočastile u kapucinsku crkvu sv. Leopolda u Dubravi gdje je bilo izloženo njegovo tijelo. I svaki puta kada dolazimo u Padovu  rado posjetimo njegov grob.  Osjećamo kako se i sv. Leopold raduje kada ga dolaze posjetiti njegovi Hrvati. Poznato je kako sv. Leopold nije želio prihvatiti talijansko državljanstvo, rekavši: „Krv nije voda.“

Sv. Leopold rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom. Stupivši u Kapucinski red u Bossanu ostao je cijeli svoj život u Italiji. Redovnički poglavari povjerili su mu službu ispovjednika u venecijskoj pokrajini, u početku na raznim mjestima, a zatim u Padovi – u kapucinskom samostanu Svetog Križa. Zatvoren u tijesnoj sobici čitav je dan čekao vjernike koji su tražili pomirenje s Bogom. Umro je u Padovi 30. srpnja 1942. Papa Pavao VI. svečano ga je proglasio blaženim 2. svibnja 1976., a papa Ivan Pavao II. svečano ga je proglasio svetim 16. listopada 1983. godine. Sada su i obojica papa sveci, zajedno sa sv. Leopoldom i tolikim svecima.

 U Franjevačkom Časoslovu, u Službi čitanja nalazi se govor pape Pavla VI. prigodom beatifikacije bl. Leopolda, koji odiše papinim ushićenjem i divljenjem nad životom i likom bl. Leopolda, vjernog i poniznog brata sv. Franje.

„Tko je to, tko nas to danas okuplja da u njegovo blaženo ime slavimo bljesak Kristova Evanđelja? Neizreciva je to, a ipak jasna i očita, čarobno prozračna pojava koja nam omogućuje da u liku skromnog redovnika naziremo lik što nas zanosi i zbunjuje. Gle, nije li to sam sveti Franjo? Gledaj ga! Gledaj kako je siromašan, kako je skroman, kako je ljudski! Doista, nije li to upravo on, sveti Franjo, tako ponizan, vedar i sabran kao da je sav u zanosu unutrašnjeg gledanja nevidljive Božje prisutnosti; a ipak je s nama, tako prisutan za nas, tako dostupan, uvijek na raspolaganju – kao da čita ono što je u nama sakriveno. Gledaj, gledaj to franjevačkim okom! Vidiš li? Možda si zadrhtao. Koga si vido? Priznajmo otvoreno: to je slabašan, pučki, ali istinit lik Isusov.“

Sveti Leopold posvetio se kroz vjernu i ustrajnu službu ispovjednika. „Evo kako je on živio – govorio je papa Pavao VI. – rano ujutro slavio bi svetu Misu, zatim bi sjeo u ispovjedaonicu i ondje bi ostao cio dan na raspolaganje pokornicima. Tako je živio skoro četrdest godina, a nikad se ni najmanje nije potužio. To je, po našem mišljenju, glavni razlog zbog kojeg je naš ponizni kapucin zaslužio da bude proglašen blaženim. On se prvenstveno posvetio kao službenik sakramenta pokore.“

Sveti Leopolde, moli za nas i za cijeli svijet!