Ove godine, 21. rujna, Dan preminuća službenice Božje Majke Žižić, naše Utemeljiteljice, obilježile smo na jednostavan i skroman način u samostanskoj kapeli u Podstrani. Dan je započeo jutarnjom molitvom, sv. Misom koju je sestrama slavio o. Branko Zebić, prior karmelićana u samostanu na Šinama i izloženjem Presvetog sakramenta. Sestre su se izmjenjivale u klanjanju pred Presvetim do zajedničkog poslijepodnevnog klanjanja. Klanjanju su se u prijepodnevnim satima pridružila i djeca predškolske dobi iz našega vrtića „Brat sunce“ pod vodstvom naše s. Ljilje Stipić i odgajateljica.
Svečano večernje Misno slavlje predslavio je dr. sc. fra Domagoj Volarević, gvardijan samostana na Trsteniku i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Fra Domagoj je u propovijedi govorio o pozivu koji Bog upućuje svakom čovjeku. Svakoga Bog na nešto poziva i svatko dobiva milost. Poziv se ostvaruje i živi kada se koriste darovi koje nam je Bog dao. Sjetimo se svojih poziva svatko u svome staležu. Osjetili smo nemir, klik, riječ, možda je Bog progovorio kroz nekoga bližnjega, daljnjega… Tko god osjeti takav poziv ne može ostati ravnodušan, ne može biti više zadovoljan dok se ne odazove tome pozivu. Dok svoje sposobnosti ne stavi u Božje ruke. I majka Klara je osjetila takav poziv kada je iz Promine otišla u Šibenik. Taj odlazak je uvjetovan jer se sigurno ne bi uputila u nepoznat kraj, ostavljajući potpuno sve da nije osjetila to “nešto”. Tko ima to iskustvo dolaska u nepoznato, življenja u drugome mjestu jako dobro zna da to nije baš tako jednostavno i lako bez obzira na okolnosti. Taj dobro razumije što to znači i koliko treba da se snađe, da se prilagodi. Upravo ta prilagodba doslovno je oznaka, odnosno isijavanje Božje milosti. Sama prilagodba je već jedan život po evanđelju. Važno je shvatiti da kada slavimo svece i blaženike ne slavimo neke nadljude. Slavimo Boga u nekakvim ljudskom krepostima u toj milosti koja se kroz njih kanalizirala i došla do sviju nas. Svatko od nas treba težiti da bude svet jer je to minimum koji Bog traži. Do svetosti idemo preko euharistije, dolazeći za stol s Isusom. I apostol Matej kao i majka Klara osjetili su poziv od Gospodina. Oni nisu konkurencija jedan drugome jer se milost daje kompletna s različitim sposobnostima. Nemojmo dopustiti da nas možda nečiji prijekor, podbadanje s toga puta maknu jer Isus je ugledao Mateja. Pozvao je svakoga od nas preko krštenja i sad je na nama da tu milost koristimo u životu služeći se našim uzorima. Crkva će proglasiti nekoga blaženim nekoga svetim, ali to su samo ljudske kategorije. Mi slavimo Boga tako da budemo slika Božja. Na kraju slavlja s. Zdravka se obratila fra Domagoju, sestrama i vjernicima te je zahvalila redovitim pjevačicama.
Nakon Misnog slavlja druženje se nastavilo na terasi s vjernicima, a zatim se preselilo u blagovaonu. Nakon duhovne slijedila je i tjelesna okrjepa.
s. Valentina Sitaš
