Kako je kapela naše kuće matice posvećena Gospi od Zdravlja i vezana je uz drevnu sliku još iz vremena naše utemeljiteljice majke Klare Žižić običaj je da se za taj blagdan pripremamo molitvom devetnice kao i našim svakodnevnim pobožnostima Majci Božjoj.
Na sam blagdan, 21. studenoga, kada obilježavamo i redoviti mjesečni spomen na našu majku Klaru, nakon jutarnje molitve izložile smo Presveti Sakrament na cjelodnevno klanjanje. Tijekom dana navratile su i neke vjernice i pomolile se u našoj kapeli. Presveto je nakon molitve Večernje pohranio gvardijan iz sv. Frane fra Josip Ivanović a potom je slijedila krunica. Prigodna razmišljanja uz otajstva bila su povezana sa službenicom Božjom našom majkom Klarom, a pripremila ih je s. Renata Azinović. Večernjoj molitvi i Svetoj Misi koja je slijedila nakon toga pridružili su se i vjernici. Nadamo se da ćemo se nakon duže stanke sudjelovanja vjernika u našim pobožnostima, zbog korone, ponovno vratiti na već tradicionalnu praksu molitve s vjernicima.
Svetu Misu predvodio je fra Josip Ivanović uz asistenciju ministranata iz crkve sv. Frane. U svojoj propovijedi fra Josip je posebno istaknuo smisao blagdana Prikazanja Blažene djevice Marije povezujući ga s našim redovničkim prikazanjem Bogu po zavjetima. Stoga je svoje razmišljanje započeo Ps 119,116 – Primi me, Gospodine, po svojoj riječi i živjet ću; ne daj da se u svojoj nadi postidim!, te je nastavio: „Ovim riječima u obredima redovničkoga zavjetovanja redovnici i redovnice, nakon formule zavjetovanja, još jednom izriču povjerenje i pouzdanje u Gospodina koji je početak i izvor svakog, a na poseban način duhovnoga poziva.“ Iz ove početne misli približio nam je smisao i poruku blagdana Prikazanja BDM u hramu.
„Današnji blagdan, iako se temelji na apokrifnim izvješćima i nema svoje biblijsko utemeljenje, nosi nas u trenutak Marijina prikazanja u Hramu. Ondje kao da osluškujemo izgovorene iste riječi nade i vjere primi me, živjet ću… koje će svoj vrhunac pronaći u hvalospjevu Veliča duša moja Gospodina…
Od Boga izabrana Marija u punoj slobodi pristaje na njegov plan spasenja. Njezinim rođenjem i prikazanjem Joakim i Ana već imaju udijela u svemu što će Marija potvrditi u trenutku navještenja Isusova rođenja sa svojim fiat mihi secundum verbum tuum. Toga će trenutka božanski dah, sila Duha Svetoga sići na nju i u njezinoj utrobi utjelovit će se Sin Božji. Tada će se ostvariti – kako čusmo od proroka Zaharije: „Kliči i raduj se, Kćeri sionska, jer evo dolazim usred tebe prebivati…“
Da, Bog je u Mariji pronašao savršeno prebivalište. Pronašao je njezino čisto srce, njezin duh poletan i njezino tijelo spremno primiti Kralja kraljeva koji će iz nje ustati ne bi li ostvario ono što će njezin duh klicati kod Elizabete i malenoga Ivana.
Kako drugačije možemo promatrati Mariju nego kao svojevrstan početak boljega svijeta? Marija je ispunila svoju trostruku zadaću po kojoj se među nama prebivao utjelovljeni Bog. Marija je ispunila svoju proročansku ulogu sažimajući sva proročanstva i jasno je uputila i ukazala na onoga koji dolazi. Marija je ispunila svoju majčinsku ulogu donijevši na svijet Spasitelja svijeta pomažući mu ostvariti njegovo čovještvo; učila ga je hodati, raditi, moliti… Marija je ispunila, ali i dandanas ispunjava svoju zagovarateljsku ulogu donoseći svakoga od nas pred svojega Sina. Tako nam postaje jasnijim ono geslo per Maria ad Iesum – po Mariji k Isusu.“
Drugu misao koju je istaknuo polazila je od činjenice ustanovljenja dana molitve za klauzurne redovnice koje u tišini i jednostavnosti prinose svijet Bogu i Boga donose svijetu a ustanovio ga je papa Pio XII. Na tom tragu nastavio je svoje razmišljanje o našem posvećenju po redovničkim zavjetima, molitvi i služenju na dobro ljudi.
„Svakoga 21. u mjesecu u ovoj Kući matici vi se, drage sestre, ujedinjujete u posebnoj molitvi ne biste li ovaj svijet i njegove potrebne donijele pred Gospodina. Iako niste klauzurna družba, svoj život temeljite na molitvi i svakodnevnom prikazanju kako vlastitih života, tako i života naše Biskupije, našega Grada i cijele nam Domovine. I na tome vam doista neizmjerno hvala!
Svojim životima pokazujete da niste dio mnoštva koje Isusa tek sluša i uvijek može od njega otići u komotno, nego da ste živi i aktivni dio obiteljske Crkve koja aktivno sluša i aktivno provodi u život Učiteljev nauk. Na taj način svjedočite da je moguće biti majka, brat i sestra… Da je moguće živjeti krsni zavjet i zavjete redovničkoga posvećenja.
O tome svjedoči i naš blaženi Alojzije Stepinac prilikom redovničkih zavjetovanja:
‘Onima koji se izgovaraju da ne mogu čisto živjeti i da je to nemoguća stvar ostati čist, pokazuje Gospodin po zavjetu svete čistoće da je to moguće i da imade velikih duša, kojima svi sjetilni užici nisu toliko vrijedni kao riječ Gospodnja: „Blago onima koji su čista vladanja, koji idu po zakonu Gospodnjem!
Onima koji su postali robovi novca i pohlepe za bogatstvom pokazuje po zavjetu siromaštva, na duše koje su spremne sve izgubiti nego li zaboraviti Kristovu riječ: „Blago siromašnima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!
Onima, kojima su oči zaslijepljene od strasti za čašću i vlašću, i koji se opiru svakoj zakonitoj vlasti kao nekoć sotona Bogu, pokazuje po zavjetu poslušnosti, da imade duša, koje smatraju da je najveća čast za čovjeka da može ne samo ustima nego i djelom bez prestanka govoriti: “Fiat voluntas Tua! Budi volja Tvoja!‘ (Alojzije Stepinac, 1940.)“
Primjenjujući Stepinčeve poruke na nas kazao je: „Isus danas jasno pita: ‘Tko su majka i braća moja?’ Zatim pokazuje ispruženom rukom i jasno odgovara: ‘Tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.’ Ta evo ih, evo nas!
Moramo priznati da ga nije uvijek lako slušati, a pogotovo izvršiti ono što od nas očekuje. Moramo priznati da bismo se nekada lakše i komotnije pronašli u mnoštvu koje, istina, sluša, ali ne upija, a onda i ne živi. Ipak, promatrajući Marijin primjer ostajemo uza nj jer znamo komu smo povjerovali; znamo u čije smo ruke položili svoje ruke; znamo s kime se nikada nećemo postidjeti.“
Sljedeća misao bila je vezana uz naziv blagdana Gospa od Zdravlja.
„Konačno, današnji blagdan pučki nazivamo blagdanom Gospe od Zdravlja iako smo svjesni da nam svako zdravlje duše i tijela dolazi od Boga samoga. Ipak, Mariju rado zazivamo kao zdravlje bolesnih koja svoje sinove i kćeri ne ostavlja neuslišane.
U našim međusobnim čestitkama jedna od prvih želja koje si upućujemo jest zdravlje koje nam je, istina, toliko potrebno da bismo mogli normalno živjeti i obavljati svoje dužnosti. Znamo da nije sve u zdravlju.
U molitvi Spomeni se, o predobrostiva Djevice pouzdano se utječemo Presvetoj Bogorodici jer smo sigurni da nikada nikoga nije zapustila niti zaboravila. Svjesni smo da nas podržava svojim zagovorom i zakriljuje majčinskim plaštem.
U vremenu u kojemu živimo ne preostaje nam drugo nego iskreno vapiti i moliti… da nas obrani i održi postojanima u vjeri Crkve, u vjernosti Svetome Ocu i biskupima, da nas zaštiti od lažnih proroka, da nas očuva u jedinstvu Crkve… da nas štiti od svih neprijatelja duše i tijela… da štiti naše obitelji pred izazovima sebičnosti i nevjernosti… da brani naše mlade od poroka… da sokoli naše stare u bolesti i nemoći; da bdije nad našim redovničkim zajednicama i nad našom vjernošću evanđelju; da nas upravlja svojemu Sinu, našemu bratu i Gospodinu.“
Povezujući sve u jednu poruku blagdana fra Josip je zaključio:
„Ujedinjujući sve razloge našega dolaska i ovoga slavlja (blagdan Gospe od Zdravlja kojoj je posvećena kućna kapela i 21. u mjesecu kao dan molitve za Družbu i proglašenje Majke Klare blaženom) želim podsjetiti na trenutak kada ste (a i sam sličnim riječima) prikazale svoje živote Gospodinu. Neka te riječi – uz riječi evanđelja o istinskom nasljedovanju Gospodina, tj. da smo njegova majka, braća i sestre kada slušamo njegovu riječ i vršimo je – još jednom odjeknu u našim srcima:
‘Predajem se, stoga, svim srcem ovoj Zajednici da bih, djelovanjem Duha Svetoga, zagovorom Blažene i Bezgrješne Djevice Marije, zajedno sa svetim ocem Franjom, našom utemeljiteljicom majkom Klarom Žižić, i svim svetima, uz pomoć sestara, ostvarila svoje posvećenje u službi Bogu i Crkvi, i na dobro ljudi.’“
Na kraju je fra Josip pred slikom službenice Božje majke Klare Žižić predmolio molitvu za proglašenje blaženom. Nakon misnog slavlja sestre su vjernicima podijelile molitvu Devetnice Gospi od Zdravlja, sličice majke Klare i malu krunicu uz uobičajeno druženje.
