Godišnji spomendan preminuća Službenice Božje majke Klare Žižić 21. rujna svečano je proslavljen u Šibeniku. Jutarnjim euharistijskim slavljem u kapeli Kuće matice koje je slavio don Šime Pleadin u zajedništvu s don Antom Pavlovićem, sestre su započele cjelodnevnu molitvenu zahvalu i molitvu za njezino proglašenje blaženom. Cjelodnevnim euharistijskim klanjanjem sestre su u pojedinačnoj i zajedničkoj molitvi preporučivale sve koji se u svojim potrebama utječu Majci Klari te zahvaljivale na mnogobrojnim uslišanjima.
Svečana proslava završena je večernjim euharistijskim slavljem u samostanskoj crkvi sv. Lovre koje je predslavio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u koncelebraciji s umirovljenim biskupom mons. Antom Ivasom i šestoricom svećenika. U homiliji je o. biskup promišljao o prolaznosti i pozivu na vječnost:
„… Gledano očima prolaznosti, današnjeg čovjeka koji u svemu žuri i hoće nešto stići, sve obaviti i uvijek mu nedostaje vremena, juri naprijed i ne osvrće se, kao da ovaj spomen davnog preminuća nema s nama puno veze. Čovjek je danas zagledan u nova dostignuća, hita naprijed, traži sreću i zadovoljstvo, što lakše i brže. Za ono što se davno zbilo gubi interes. Kakvog utjecaja ima na nas osoba, koja je tako davno živjela, pa makar i u našem gradu? Ali na svijet, na život, na drage nam pokojne koji su nas zadužili, koje smo voljeli, gledamo drugačije jer gledamo očima vjere i očima poziva. – Što znači gledati očima vjere, očima poziva?
Gledati svoj život, živote drugih, pa i onih koji su živjeli davno prije nas, u svjetlu konačnog cilja ostvarenja ljudskog života, postići vječnost, ući u vječni život s Bogom, daje svemu posve drugi smisao. Sve je obasjano novim i drugačijim svjetlom. Vidi se jasnije i dobiva smisao: i sam život i sve što je osoba za života činila i kakvog je traga ostavila. Sastavni dio tog pogleda vjere je doživljaj poziva. Pozvani smo na vječnost, stvoreni za vječnost. Tko je taj cilj jasnije imao pred svojim očima može nam i pomoći da ga mi bolje vidimo i sigurnijim korakom slijedimo.
Iz toga proizlazi da ništa od učinjenog dobra, iskazane ljubavi, dobrote, velikodušnosti prema drugima, podnesene žrtve iz odgovora na poziv i jasnog usmjerenja, da ništa ne propada, ostaje zauvijek.
Vječnost je i naš cilj, zato se spominjemo Majke Klare Žižić, jer ona svijetli svjetlom vjere i poziva, to jest odgovora na Božji poziv. Ni mi ne želimo promašiti, želimo se ostvariti, dobro nasljedovati slijedeći primjere onih koji su uspješno nasljedovali Krista. Pavao i nas opominje: ‘živite dostojno poziva kojim ste pozvani’. Pa nas poučava: ‘svakome je od nas dana milost po mjeri dara Kristova – svakome na svoj način, svakome za njegovu ulogu i njegovo vrijeme. Bog oprema svete za djelo služenja i za izgrađivanje Tijela Kristova, sve do spoznaje Sina Božjega. Sve to zrcali se, oslikava i svjedoči u životu Majke Klare… U evanđelju opisan je poziv svetog Mateja. Može li jednostavnije: „I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.“. Matej carinik, koji je u trenu morao puno toga prelomiti, mnoge obzire svladati, ostaviti svoj unosan posao i krenuti u nesigurno za Isusom i s družinom apostola, koja ga sigurno na prvu nije lijepo gledala. I ovaj odlomak u evanđelju oslikava se u životu Majke Klare. Ona je bila svjesna slabosti čovjeka, potrebe za Božjim milosrđem i svojim djelovanjem svjedočila Božje milosrđe, ljubav i pomoć.
Providnost Božja imala je plan sa majkom Klarom, ona se tom pozivu odazvala i Bogu služila, služeći braći i sestrama svoga vremena. Nije taj dar i poziv zatvorila u sebe, nego je pozvala i druge, osnovala red koji nastavlja njezino djelo nadahnuto i nošeno snagom vjere i evanđelja. Njezine duhovne kćeri i danas nastavljaju tu karizmu djelujući na više načina: u župama, u domovima, u dječjim vrtićima, katehiziraju u školi i po župama. Nastavlja se djelo služenja i navještenja. Zato svijeća majke Klare gori i danas…“
Riječi zahvale pred kraj svečane proslave izrekla je vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić iskazavši zahvalnost na 317. obljetnici smrti majke Klare kojom “iskazujemo hvalu i slavu Trojedinom Bogu koji se proslavio po životu naše majke Klare… S vjerom u njezinu svetost obraćamo joj se u zagovor u našim potrebama. Svjedoče nam to mnoge molitve i zahvale koje joj vjernici upućuju. Njezina svetost, vjerujemo u to, dovest je do časti oltara…” Zahvalila je predvoditelju euharistijskog slavlja o. biskupu Tomislavu Rogiću na upućenim riječima, biskupu u miru Anti Ivasu te svećenicima i svim nazočnim vjernicima koji se utječu majci Klari. Zahvalila i upravitelju franjevačkog samostana sv. Lovre fra Josipu Klariću. Proslava je zaključena zajedničkom molitvom na grobu majke Klare. Pjevanje je predvodio Cor Christi pod vodstvom Eve Čubrić.
U kući matici šibenski biskup mons. Tomislav Rogić uručio je našoj časnoj majci s. Tereziji Zemljić srebrnu medalju s likom sv. Mihovila izdanu u prigodi 725. obljetnice Šibenske biskupije.
