REDOVNIČKO OBLAČENJE I POLAGANJE PRVIH ZAVJETA

Ime Marijino, 12. rujna  za našu je Zajednicu ove godine bilo posebno svečano. Nakon godine Novicijata s. Tea Božić obukla je redovničko odijelo i položila prve zavjete u našoj Družbi.  Svečano euharistijsko slavlje u crkvi Gospe van grada u Šibeniku predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u koncelebraciji s biskupom u miru mons. Antom Ivasom i šestoricom svećenika.

Nakon pročitanih liturgijskih čitanja (Jr 1, 4-5.17-19; Rim 12, 1-13; Iv 12, 24-26) mons. Tomislav ih je u homiliji aktualizirao:  „Isus u evanđelju kaže, pita: Ako mi tko hoće služiti? Govori to dva puta u ovom kratkom odlomku. Ima li koga? Ima, evo sestra Tea se odazvala, želi služiti Isusu kao sestra Franjevka. Samo ona zna kada se rodio taj poziv, kada je učinjen prvi korak, počela je dozrijevati odluka i evo je pred privremenim zavjetima okružena svojom rodbinom i zajednicom sestara kojoj se odlučila priključiti. Što znači služiti Isusu? Isus kaže da takav treba ići za njim, slijediti njegove stope, živjeti evanđelje koje je naviještao. A ono bi se moglo sažeti u zapovijed ljubavi: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svim bićem svojim, svim svojim životom i bližnjega kao samoga sebe, kao drugog Krista…

Taj odabir ja zahtjevan, traži odlučnost i snažno opiranje „gravitaciji“. Gravitacija nas vuče prema zemlji. Nudi nam samo zemaljsko i to želi prikazati kao jedino i konačno. Kome ćemo darovati svoju ljubav? Čime osmisliti svoj život? Kako ga sačuvati za vječnost? Isus ne zaobilazi, ne ublažava, otkriva jasan zakon koji je svuda oko nas u prirodi: zakon pšeničnog zrna koje mora umrijeti da bi donijelo obilan rod. Ako li ne umre, ostaje samo, ako li se razda i žrtvuje za druge, donosi obilan plod i zapravo slijedi Isusa u žrtvi i u nagradi. Jasna slika koja dotiče našu nutrinu. Čemu treba umrijeti? Svojoj sebičnosti, svome egu, svojim unaprijed zacrtanim ciljevima, svojim planovima, često i svojim shvaćanjima. A biti otvoren Božjem vodstvu, poslušan Njegovoj volji i predati se Božjim naumima. …

Toliko je toga rečeno u ovim odlomcima da se od njih uvijek iznova možemo nahraniti u svom odgovoru na Božji poziv. On je izabrao nas i mi smo mu se odazvali. Danas mu se odaziva sestra TEA i prihvaća biti drugačija u ovome svijetu, biti ud Kristova tijela, biti dio svoje zajednice, odgovoriti na poziv služenja i poslanja po mjeri dara i vjere koju će joj Gospodin udijeliti. Trajno će ju pozvati da njezina ljubav bude ne hinjena, ne glumljena, ne prevrtljiva ili usiljena, nego odgovorna. Da od zla bježi, a uz dobro prijanja…

Na koncu, Jeremija: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih.  Bože, sa svima nama imaš plan. I sestra Tea dio je tvoga nauma. Daj da ona i svi mi ispunimo mjeru svog darivanja, svoga služenja i da budemo ono zrno koje je donijelo roda i koje će počastiti Otac nebeski.“

Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja kada je  s. Tea Božić je položila prve zavjete na tri godine u ruke vrhovne poglavarice s. Terezije Zemljić te pred svjedokinjama s. Slavicom Bezjak i s. Benjaminom Marijanović. Za ovu svečanost sudjelovale su predstavnice sestara iz svih zajednica naše Domovine, kao i obitelj, rodbina i prijatelji s. Tee. Slavlje je pjesmom uzveličao župni zbor Gospe van grada pod ravnanjem gđe Diane Gaši.