S KRISTOM BLAGOSLOVLJENA SVAKODNEVNICA

Četrdesetak sestara naše Zajednice sudjelovalo je u prvom turnusu duhovnih vježbi u kući matici od 17. do 21. srpnja pod vodstvom fra Roze Brkića, OFM. Duhovne vježbe su vrijeme za odmak od svakodnevne stvarnosti te prilika za odmor i duhovnu obnovu i osvježenje svakog pojedinca. Kroz razmatranja provlačila se tema Isus Krist jučer i danas i uvijeke isti je, s naglaskom S Kristom blagoslovljena svakodnevnica. Želja je tijekom duhovnih vježbi kroz Božju riječ vidjeti i vrijeme u kojem živimo.
Temeljeći svako razmatranje na svetopisamskoj riječi, u razmatranjima duhovnik je poticao sestre na autentičan redovnički život naslonjen na Isusa Krista. U uvodnom razmatranju fra Rozo je promišljao o Božjoj jednostavnosti. Danas je čovjeku najteže biti jednostavan. Redovnički život treba biti odraz Božje jednostavnosti. Redovnik se treba vježbati u istinskoj poniznosti.
Božju je volju važno shvatiti kako se postupno objavljuje. To iščitavamo u Svetom pismu, ali bi trebalo biti prisutno i u našem redovničkom životu. Bog kad se objavljuje, najprije se objavljuje jednom narodu, kako bi se po njima objavio svim drugim narodima. Bog je kroz jedan narod pokazao kako voli svaki narod. Na taj način smo i mi redovnici svjedoci Božje ljubavi svijetu. Bog izabire ljude da pokaže drugima kako bi trebalo živjeti. Redovnički život je znak ovom svijetu. To se osobito iščitava u dokumentu Vita consecrata.
Kroz cijelu povijest spasenja iščitava se Božja vjernost. Bog je tijekom povijesti spasenja izabirao ljude koji su djelovali nadahnuti Božjom voljom,  Božjom intervencijom. Nekad su ljudi živjeli u većoj ovisnosti o Bogu. Ljudi današnjice su opterećeni duhovnošću koja ne odiše strpljenjem i povjerenjem u Božje djelovanje. Današnji je čovjek formiran tako da mu je sve predočeno u brojkama. Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do punine Njegove ljubavi. Kad ja osjetim kako me Bog prima, trebam se i ja sam truditi primati druge jednakom mjerom ljubavi. Bogu je stalo do pojedinca, ali pojedinca ukoliko je dio zajednice. I redovnici bez svoje zajednice nisu više autentični redovnici. Božje nadahnuće po kojem čovjek živi očituje se na taj način i prema drugima. Duh Sveti nam daje da se razumije Božja riječ i Isus kao utjelovljena Riječ. Riječ Božju promatrajmo pomno. Ne dopustimo da Isus prođe mimo nas. S Isusom lakše nosimo stvarnost.   
U razmatranjima je duhovnik sestrama predočio i približio misli o molitvi i poniznosti pojedinih svetaca: sv. Franje, sv. Terezije Avilske … Molitva nije nešto što je nama samo po sebi dano. Molitva se vježba. U molitvi nas Bog osposobljava za djelovanje. Bog čini čuda bez obzira na naše mrmljanje. Darovao nam se u euharistiji. To je najveća tajna koja postoji. Nemoguće je čovjeku vjerniku nešto činiti, a da u pozadini djelovanja nismo usmjereni na Gospodina. Bog se otkriva u običnosti života. Svaki redovnik djeluje u stvarnosti ljudskog života. Svako djeluje na svoj način u pojedinim životnim etapama. Molitva je sastavni dio zrenja svake osobe.  Mrmljanje i prigovori su izraz nepovjerenja prema Bogu.
Svakodnevnim homilijama, molitvenim točkama sestara, sakramentom pomirenja i zajedništvom obiteljskog stola stvaralo se okružje duhovnih vježbi koje su sudionicama obnavljale duhovne sastavnice redovničkog života. Duhovne su vježbe završile na mjesečni spomendan službenice Božje majke Klare Žižić te su sestre molitvama posebno utjecale njenom zagovoru i molile za njezino proglašenje blaženom.