SAHRANJENA S. VIRGINA MIHALJ

Na mjesnom groblju Ban u Podstrani sahranjena je u ponedjeljak 4. srpnja naša preminula sestra Virgina Mihalj. Okupljene oko njezina odra sestre su zajedno s najbližom rodbinom i okupljenim vjernicima izmolile krunicu za pokojnu s. Virginu a sprovodne obrede i misu zadušnicu predvodio je mjesni župnik don Nikola Mikačić.

U svojoj homiliji posebno se osvrnuo na odabrano evanđelje o mudrim i ludim djevicama koje su čekale svoga zaručnika (Mt 25,1-13). Mudre su zajedno sa svjetiljkama ponijele i ulja a lude nisu. Kako je zaručnik zakasnio ludim djevicama ponestalo je ulja u svjetiljkama a mudre, jer su bile pripravne, ušle su sa zaručnikom u svadbenu dvoranu a ludima koje su zakasnile tražeći ulja vrata su bila zatvorena. Don Nikola je istaknuo kako Bogu posvećene osobe moraju uvijek biti spremne na dolazak svoga zaručnika i stalno moraju nadolijevati u svoj duhovni život ulje vjere, nade i ljubavi. Vjerujemo da je naša pokojna sestra Virgina ušla spremna u svadbenu dvoranu u koju ju je uveo njezin zaručnik – Krist Gospodin.

Izražavajući sućut rodbini i sestrama za preminulu sestru s. Virginu od nje se u ime Družbe sestara franjevki od Bezgrješne oprostila prigodnim riječima vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić.  Pozivajući na molitvu za pokojnu sestru ukratko je iznijela redovnički put s. Virgine, zahvaljujući Bogu na daru njezina života i primjeru uzornog redovničkog života, te je zahvalila svima koji su se brinuli o sestri u njezinoj bolesti.

„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“

Oproštajne riječi od s. Virgine Mihalj

Poštovani župniče don Nikola, draga rodbino naše preminule sestre Virgine, dragi prijatelji i vjernici, drage sestre!

Okupljeni u molitvi ispraćamo našu sestru, usnulu u Kristovu miru, na vječni počinak. S vjerom i nadom u vječni život preporučujemo njezinu plemenitu dušu neizmjernoj ljubavi i milosrđu našeg nebeskog Oca. S. Virgina je po krštenju postala dijete Božje i toliko je puta pristupila Gospodnjem stolu da se nahrani. Neka bude sada pozvana k stolu sinova i kćeri Božjih u nebu i neka zajedno sa svetima bude baštinica vječnog obećanja.

S. Virgina preminula je u petak, 1. srpnja. Od 2017. godine njezino zdravlje bilo je jako narušeno jer je u više navrata doživjela veći ili slabiji moždani udar. Uspjela se uz liječničku pomoć i nadasve velikom brigom i njegom njezine rođene sestre Bernarde do neke mjere oporaviti. Nakon pada prošle godine, kada je slomila kuk, nije se unatoč njezi sestara, osobito s. Josipe kojoj ovom prigodom zahvaljujemo na iskazanoj ljubavi i požrtvovnosti koju je, i sama bolesna, iskazivala s. Virgini, mogla oporaviti. Bila je vezana uz krevet i pomalo je dogorijevala kao svijeća, strpljiva, tiha i predana u volju Božju. Kako je tiho i samozatajno živjela tako je i umrla, usnula je u Gospodinu nešto prije ponoći, u petak 1. srpnja.

S. Virgina (Marija) Mihalj rođena je 20. rujna 1935. u župi Turjaci kod Sinja od oca Marka i majke Ive r. Križanović u obitelji s više djece: Ane s. Bernarde, pokojne sestre Vinke, Ljubice, Tereze, Anđe i jedinog brata Ante. U samostan sestara franjevki u Šibeniku primljena je 1955. godine. Prve redovničke zavjete položila je 1958. a doživotne 4. ožujka 1961.

Kroz svoj redovnički život djelovala je u  brojnim mjestima u Domovini i inozemstvu.

Već kao kandidatica poslana je na ispomoć sestrama u samostan franjevaca konventualaca na otoku Cresu, od 1955.-1956. godine. Poslije prvih redovničkih zavjeta premještena je u župu Svete Trojice u Karlovac (1958.-1960.) gdje je bila na pomoć u sakristiji i kućnim poslovima sa s. Marijom Mihalj i s. Elizabetom Kamalić. Potom je pola godine radila sa sestrama u Drnišu. Nakon položenih doživotnih zavjeta odlazi sa s. Antonijom Heinrich u župu Drežnik Grad i tu je pola godine vršila sakristansku službu. Krajem 1961. poslana je za sakristanku u franjevački samostan u Zemunu. Godine 1963. odlazi u južnu Francusku – Douvain gdje je radila u dječjem sirotištu Svetog Franje do 1967. Iz Francuske s. Virgina odlazi u Aachen (Njemačka) kod njemačkih sestara franjevki zbog učenja jezika. Kada je Družba proširila djelovanje sestara u franjevački samostan u Nevigesu (Njemačka) 1968. godine s. Virgina je iz Aachena poslana za privremenu pomoć u kućnim poslovima. Iste godine, 1968. premještena je u franjevački samostan u Mönchengladbachu i tu je radila do 1973. godine. Zbog potreba u Domovini poglavarica ju je iz Njemačke premjestila 1973. u Zagreb u naš samostan na Pantovčaku za rad u dječjem vrtiću. S djecom je lijepo radila, ali 1976. poglavarica je smatrala s. Virginu najprikladnijom da u Drnišu poslužuje jednu stariju gospođu. Taj posao je s ljubavlju vršila pola godine. Kada je Družba otvorila svoje djelovanje u Škotskom koledžu u Rimu, 1977. godine, s. Virgina je iz Drniša premještena u Rim gdje je radila do 1980. Nakon Rima odlazi za njegovateljicu starih i nemoćnih osoba u starački dom sv. Elizabete u Münchenu gdje je ostala do studenoga 2008. Zadnjih nekoliko godina vršila je u kapeli doma sakristansku službu i održavala rublje štićenicima doma.

Zatvaranjem doma sv. Elizabete zbog renoviranja s. Virgina je premještena 2008. u naš samostan u Podstrani gdje je vršila službu sakristanke u našoj samostanskoj kapeli sve do 2017. kada joj je zdravlje bilo ozbiljno narušeno.

Kada zastanemo nad redovničkim putem koji je prošla s. Virgina od njena dolaska u samostan sve do smrti, možemo s divljenjem promatrati njezin redovnički put i zahvaliti joj za njezinu velikodušnu vjernost redovničkim zavjetima, posebno poslušnosti i podložnosti poglavarima u raznim potrebama Zajednice. S. Virgina je bila vedra i zadovoljna redovnica. Sama je znala reći: „Zadovoljna sam, iako je bilo teških trenutaka, posebno učenje stranih jezika, osobito francuskog zbog kojeg sam prolila mnogo suza, prilagođavanje novim sredinama, poslovima i ljudima. Sve to zahtijevalo je mnogo strpljivosti, vjere i duhovne snage.“ Posebno se isticala svojom osjetljivošću na riječi koje bi mogle naškoditi drugima ili njoj samoj. Takve situacije i govore je izbjegavala jer su ju ranjavali i uvijek ih je otklanjala od sebe.

Čula sam ranije, ali osobito od kako je preminula s. Virgina, od sestara koje su s njom u bilo kojem razdoblju njezina života živjele, tako lijepa svjedočanstva a svode se na kratku rečenicu: „S. Virgina bila je tako dobra sestra.“    

Draga naša sestra Virgina! Zahvaljujemo dragom Bogu za Vaš život, za vjerničko i redovničko svjedočenje, za predan i savjestan život u službi Bogu, Crkvi, našoj Družbi i ljudima, kao i sestrama kojima ste svjedočili Božju blizinu i dobrotu živeći za neprolazne vrijednosti.

Molimo milosrdnog Oca, stvoritelja i Otkupitelja svih vjernih, da duši svoje službenice s. Virgine udijeli otpuštenje svih grijeha i oprosti joj sve ljudske slabosti i nedostatke a naše prošnje neka joj izmole oproštenje koje je uvijek željela i za koje se uvijek molila. Neka je Gospodin primi u svoje Kraljevstvo svjetlosti, ljubavi i mira.

Rodbini s. Virgine:  našoj s. Bernardi, bratu Anti s obitelji, sestri Ljubici i Terezi s obiteljima, sestri Anđi, nećacima i nećakinjama s obiteljima i ostaloj rodbini izražavam u svoje ime i u ime svih naših sestara iskrenu sućut.

Zahvaljujem predstojnici s. Zdravki i svim sestrama koje su se brinule za s. Virginu i njegovale ju u njezinoj bolesti. Još jedanput zahvaljujem posebno s. Josipi za njezinu požrtvovnost. Isto tako zahvaljujemo liječnicima i medicinskom osoblju za svu pomoć koju su pružili s. Virgini i koju pružaju svim našim sestrama.

 Mi vjerujemo riječima Isusa Krista koji je rekao za sebe: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“  Tako je i naša sestra, usnula u Gospodinu, baštinica vječnog života.

 S. Virgina, počivajte u vječnosti, u miru Božjem, a mi Vas pratimo svojim molitvama!