Na simpoziju „Opće dobro u crkvenom i društvenom životu u Hrvatskoj“ 27. listopada o konceptu općeg dobra u bioetičkim raspravama govorio je doc. dr. sc. Mislav Kutleša, dok se prof. dr. sc. Valentina Mandarić osvrnula na doprinos vjeronauka u odgoju za opće dobro.
Prof. dr. Valentina Mandarić je pak u svom izlaganju „Doprinos vjeronauka za opće dobro”, ustvrdila da „ako je odgoj, a jest, opće dobro; ako je religija i duhovnost opće dobro, onda u nekom smislu možemo reći da je vjeronauk, tj. religijsko obrazovanje već u sebi opće dobro, ali isto tako da odgaja za opće dobro”.
Budući da Kompendij socijalnog nauka Crkve ističe da „nitko nije oslobođen od suradnje u njegovu postizanju i njegovu razvoju prema vlastitim sposobnostima”, dužnost je društvene zajednice odgajati od najranije dobi kako svatko može osobno doprinijeti izgradnji općeg dobra – materijalnog i nematerijalnog, napomenula je predavačica.
Odgoj, definirala je prof. dr. Mandarić, pomaže sazrijevanju ljudske osobe, a jedno od ključnih društvenih pitanja je kako se suočiti s odgojno-obrazovnim izazovima našega vremena. Među ostalim, jedan od važnih takvih izazove je pitanje „psihološke dezintegracije”, racjepkanosti koju proizvode stalni i brojni podražaji posredstvom suvremenih medija. „Sve to utječe na njihovu sve manju osjetljivost na šutnju, osiromašenje vlastite nutrine, sve teže se zaustavljaju, sve manje su sposobni za refleksiju, za slušanje, za kritičko promišljanje”.
„Vjeronauk promiče antropologiju koja je otvorena za transcendentnu dimenziju. Stoga bi izostanak religijskoga obrazovanja onemogućio učenicima mogućnost cjelovite formacije i ljudskoga razvoja koja uključuje religioznu dimenziju”, argumentirala je prof. dr. Mandarić. (izvor: https://ika.hkm.hr/)
