SPOMENDAN PREMINUĆA SLUŽBENICE BOŽJE MAJKE KLARE ŽIŽIĆ U ŠIBENIKU

Drugog dana devetnice sv. Mihovilu, 21. rujna redovito se okupljamo na molitvu u samostansku crkvu sv. Lovre kako bi proslavili obljetnicu smrti službenice Božje majke Klare Žižić.

U samostanskoj kapeli sestre su dan započele jutarnjom svetom misom koju je slavio upravitelj samostana sv. Lovre fra Ante Vukušić na nakanu proglašenja majke Klare blaženom. Fra Ante je izložio sestrama Presveto na cjelodnevno osobno klanjanje koje je završeno zajedničkim klanjanjem i molitvom. Molitvu su sestre nastavile u samostanskoj crkvi sv. Lovre gdje i grob majke Klare. U molitvenom zajedništvu okupljenih vjernika izmolile su krunicu i Večernju časoslova. Proslava je završena svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u koncelebraciji s biskupom u miru mons. Antom Ivasom i sedmoricom svećenika. Liturgijsko pjevanje animirao je   vokalni sastav „Cor Christi“ pod ravnanjem dr. Eve Čubrić.  

U homiliji je o. biskup Tomislav protumačio današnja liturgijska čitanja (Ef 4,1-7.11-13; Mt 9,9-13) te je pozvao okupljene da zajedno razmišljamo o nadahnutoj Božjoj riječi: „Poziv na služenje Bogu po služenju bratu čovjeku, onome pored sebe, onomu kome možemo pomoći i pokazati svoju blizinu. To ostvarenje poziva prije svega traži ljubav koja je kadra podnositi i ono što nam se kod drugoga ne sviđa. Pozvanost od Gospodina hrabri da se trudimo čuvati jedinstvo Duha gradeći mir u sebi i oko sebe. Zapravo to Duh Božji u nama čini ako mu se otvorimo, dopustimo da On ravna našim činima, a mi ako gorimo od želje činiti ono što Bog od nas traži. Tako iščitavamo i život Majke Klare koja je to ostvarila i čije djelo do danas traje. Netko od svetih ljudi reče: Božja prisutnost među nama jest u svetoj Euharistiji, u Božjoj Riječi svetoga Pisma i u bratu čovjeku pored nas po utisnutoj slici Božjoj u svakom čovjeku. Možda su nam prva dva načina Božje prisutnosti na prvu prihvatljiva: Euharistija i Biblija. Jasno tu je Bog, cilj naših molitava i želje biti u Božjoj prisutnosti. Ovaj treći način Božje prisutnosti možda nam izmakne iz vidokruga. A djelovanje Majke Klare u njezino vrijeme očituje kako je ona bila i te kako svjesna i tog trećeg način Božje prisutnosti. Otkrivati Krista u bratu čovjeku, osobito u onome koji treba našu pomoć. Na puno načina ta slika može biti zamućena, iskrivljena, nejasna, možda čak nama i ne prihvatljiva: Vidjeti Krista u tom i tom čovjeku? – Ma je li to moguće? Gledajući tako idemo u red onih Isusovih sugovornika koji su mu prigovarali što je otišao Mateju cariniku. Ni oni nisu shvaćali da bolesni trebaju liječnika, a ne zdravi. Isuse, koliko još tvojih lekcija nismo svladali? – Pomozi nam. Protječu godine i stoljeća. Od smrti majke Klare do danas 315 godina. Što nas okuplja da je i danas spominjemo? – ovdje kod njezina groba u crkvi svetog Lovre. Njezino tijelo već davno pripada zemlji. A ona, majka Klara i danas privlači pozornost, zrači i govori svojim životom koji je ostavio svijetli trag u povijesti našega grada i biskupije…

Nove okolnosti u kojima živimo – pandemija – neizvjesnost – nesigurnost i nemir traži od nas reakciju, odgovor. Kako drugačije nego iz vjere u Boga koji je Stvoritelj i Svedržitelj. Njemu se okrećemo u svim potrebama našim. A On od nas zauzvrat traži ljubav, odgovornost za primljene darove i međusobno potpomaganje, nošenje križa jedni drugima. Možda će nas upravo iskušenja naših dana vratiti na pravi put odgovornosti i brige jednih za druge, pa ćemo i mi kao Majka Klara lakše vidjeti Božju nazočnost u svakom čovjeku. Nije li Isus rekao: što god učiniste jednome od najpotrebnijih, od najmanjih – meni učiniste. To je Majka Klara razumjela i prihvatila, a životom živjela… Neka nas ovogodišnji spomen Majke Klare učvrsti u predanju Božjim naumima, učvrsti u vjeri – bolje reći u tom hodu vjere i uvijek iznova izazove da ono što činimo – naše svakodnevne zadaće, kakve god bile – da ih uvijek više činimo iz ljubavi prema Kristu našem jedinom Spasitelju. – Amen!“

Vrhovna se poglavarica s. Terezija Zemljić pred kraj euharistijskog slavlja obratila okupljenima i podijelila nedavno svjedočanstvo uslišanja po zagovoru službenice Božje majke Klare:

… „Nazvao nas je nedavno jedan čovjek iz Splita, koji se predstavio i ispričao vrlo potresnu priču o sebi. Jednom je u prolazu naišao na auto u kojem je bila jedna redovnica te ju je zamolio ako ima krunicu. Ona mu nije dala krunicu, vjerojatno ju nije imala, nego mu je dala sličicu naše majke Klare. On ju je ponio sa sobom, pročitao sve što piše i od tada moli svakodnevno njezinu molitvu. Nakon dužeg vremena (sedam do osam mjeseci) osjetio je kako ga više ništa ne privlači u kockarnicu. On je naime 30 godina kockao. To je za njega neizmjerna milost. Doživio je golemo oslobođenje.

Kako mu se ta sličica izlizala, spremio ju je u novčanik, i gdje god ide majka Klara je s njim. I dalje osjeća njezinu pomoć u svakodnevnim, mogli bismo reći, malim poteškoćama i naziva ju „našom pomoćnicom“. Tražio je da mu pošaljemo krunicu, što smo i učinile, kao i sličice koje želi dijeliti drugima. Rekao je da će doći u Šibenik i donijeti pisano svoje svjedočanstvo i tada će posjetiti grob majke Klare. Hvala Bogu koji je po zagovoru majke Klare učinio, mislim da možemo reći, veliko čudo, znajući kako se ovisnost o kocki teško može izliječiti. Neka ovaj primjer i nama bude poticaj da se utječemo zagovoru majke Klare i da širimo glas o njezinoj svetosti.“

Današnja je proslava završena molitvom majci Klari na njezinom grobu koju je predvodio o. biskup mons. Tomislav Rogić te pjevanjem pjesme u čast majke Klare.