SPOMENDAN PREMINUĆA SLUŽBENICE BOŽJE MAJKE KLARE ŽIŽIĆ

Na blagdan sv. Mateja, 21. rujna i ove je godine u Šibeniku svečano proslavljen spomendan preminuća službenice Božje majke Klare Žižić. Cjelodnevni molitvno-duhovni program započeo je jutarnjim euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli kuće matice gdje je nastavljeno cjelodnevno euharistijsko klanjanje.  U predvečerje dana sestre su  u crkvi sv. Lovre gdje se nalaze  zemni ostaci Majke Klare molile krunicu i Večernju, a  svečano euharistijsko slavlje predslavio je generalni vikar  Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić u koncelebraciji s petoricom svećenika.

U homiliji je približio evanđeoski tekst o pozivu carinika Mateja (Mt 9,9-13)

„Ove riječi nisu samo šturi zapis o pozivu jednog od Isusovih učenika nego nam otkrivaju tajnu Matejeva poziva. Otkrivaju nam što se to tako čudesno dogodilo u ovom susretu da je Matej na Isusov poziv tako odvažno ustao i pošao za njim; što ga je to nagnalo da tako korjenito promijeni svoj život. … Dok su drugi u Mateju vidjeli samo grješnika vrijednog prijezira, Isus je vidio čovjeka koji je dar od Boga. Vidio je onoga koga sam Matej u sebi više nije mogao prepoznati. I na to mu je ukazao. Pristupio mu je kao čovjeku, pogledao je pogledom Božje ljubavi i pomogao mu da sam sebe otkrije kao Božji dar.  …Kada je to otkrio, Matej je ustao i pošao za Isusom. …

Majka Klara Žižić, kako nam svjedoče povijesni zapisi, od najranijih dana je provodila pobožan život kao franjevačka trećoredica. Osobito se posvetila brizi za čistoću vjere u narodu svoje Promine, koji je u jednom periodu zbog turskog zuluma ostao bez duhovnih pastira. A kasnije u Šibeniku zajedno sa svojim sestrama brizi za bolesne, napuštene, putnike…, za sve one koji u očima drugih lako postanu manje ljudi i manje vrijedni naše pažnje. Ona je prema njima postupala, možemo tako kazati, kao Isus prema Mateju. Budila je u njima ono iskonsko ljudsko dostojanstvo po kojem je svatko od nas jednako čovjek, jednako sam sebi i drugima dar od Boga. I kako je Matej prepoznao Isusov pogled, tako su mnogi prepoznali taj drugačiji pogled kojim ih je gledala Mara Žižić, kasnije majka Klara. Prepoznali su ga neuki vjernici u Promini, prepoznali su ga svi oni kojima je u potrebi pomagala. Prepoznali su ga Šibenčani kada su je pozvali da iz Promine dođe u njihov grad te se posveti brizi za siromahe, bolesne i napuštene. Prepoznale su ga druge djevojke i žene koje su joj se pridružile.

Uvijek kada mi u Crkvi slavimo naše uzore, slavimo ih ne zato, ili ne samo zato, da njima samima odamo dostojnu čast zbog svetoga života. Njih je Bog već nagradio zasluženom nagradom a oni ionako nisu težili za ljudskim pohvalama. Mi ih slavimo prije svega radi njihova svetačkog uzora kojeg u njima možemo otkriti. Majka Klara, bez obzira što je živjela već prilično davno i u prilično drugačijim prilikama, itekako nam može i treba biti uzor. Jer pogled ljubavi, koji nam je svima potreban, uvijek nadilazi mjesto i vrijeme te se duboko utiskuje u dušu svakoga koji ga je doživio. I mijenja mu život. 

Matej je Crkvi ostavio evanđelje. Matejevo Evanđelje nije samo tekst koji je on napisao nego je to ujedno i svjedočanstvo njegova života. On ga je zapisao, ali i živio, i propovijedao. Pretpostavlja se negdje na Istoku. Evanđelje se prije svega piše životom. Možemo kazati da je svaki kršćanin pozvan svojim životom ispisati evanđelje. Ispisati svjedočanstvo Božje ljubavi u kojoj prepoznajemo pravo sebe i svoj život te ga onda možemo pravo i živjeti. 

Majka Klara je također ispisala svoje evanđelje. Potaknuti njezinim primjerom i primjerom sv. Mateja ispišimo i mi svoje evanđelje po kojem će svi oni koje susrećemo upoznati Božju ljubav i u njoj svoje istinsko čovještvo. To je poziv koji nam je svima upućen već u svetom krštenju, jednako svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i svakom drugom vjerniku. I molimo majku Klaru da nam svojim nebeskim zagovorom u tome pomogne. Amen.“

Euharistijsko slavlje  je uzveličao svojim lijepim i skladnim pjevanjem vokalni sastav Cor Christi pod vodstvom Eve Čubrić. Zahvalu je nakon popričesne molitve uputila vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić.  Molitvom na grobu majke Klare i pjesmom njoj u čast „Ko zvijezda sjajna“ završena je proslava uz 314. godišnjicu njezina preminuća.

s. Mandica Starčević

Komentari

Odgovori