Na šibenskom gradskom groblju Kvanj sahranjena je u utorak 18. lipnja naša s. Danijela Jolić. Svetu Misu zadušnicu predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić uz koncelebraciju više svećenika a sprovodne obrede vodio je župnik župe Gospe van Grada fra Ante Udovičić. S. Danijelu ispratili su na posljednje počivalište njezini najbliži: majka, sestre, brat, nećaci, nećakinje i ostala rodbina, prijatelji i poznanici, naše sestre i redovnice iz drugih redovničkih zajednica.
Prema izabranim misnim čitanjima (Kor 5,1-2.6-10: Iv 6, 37-41) u prigodnoj homiliji otac Biskup usmjerio je svoja razmišljanja na smisao ljudskog života koji ne prestaje tjelesnim umiranjem.
Vječnost u Bogu jedini smisao života
Opraštamo se od sestre Danijele koju je Gospodin pozvao k sebi. Vjernička duša proživljava čitav život kao svojevrsno Došašće – iščekivanje Gospodina i molitvena budnost koja nas priprema za susret s Isusom Kristom. Razmišljamo o toj tajni ljubavi Božje da je Bog pohodio narod svoj, da je prišao čovjeku, postao čovjekom kako bi ljudsko biće moglo nesmetano pristupiti Bogu. Došao je k nama da bi nas doveo k sebi. Objavio nam se kao Jedinorođeni Sin, poslan od Oca. Nama u svemu sličan osim u grijehu. Učio nas je dobroti, ljubavi, milosrđu i pokazivao što s Bogom možemo učiniti, što sve podnijeti, Božju ljubav uprisutniti, biti znakom koji upućuje na Boga, na vječni život s Bogom.
Redovnički život, tako i sestre Danijele koja je 42 godine bila redovnica, preslika je otajstava objave, otajstava vjere iz kojih se i za koje živi svoj poziv. Pripravljanje puta Gospodinu. Ići u susret Onome koji je već došao k nama da bude Bog s nama. Tek na koncu ljudskog života u potpunosti se ostvari da i mi budemo s Njim, s onu stranu tvarnoga svijeta.
Sveti Pavao će reći: Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator taj, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem.
Sestru Danijelu kroz njezin život, njezino redovničko služenje Bogu i čovjeku, nosilo je ovo pouzdanje. I u strpljivosti bolesničke postelje na samom kraju, ali još više u svemu onome što je kao redovnica molila i činila Bogu na slavu, a ljudima na spasenje. Ustrajala je na svom redovničkom putu služenja dok je hodila u vjeri, nadajući se konačnom gledanju lica Njegova u kući Očevoj. S pouzdanjem iseljena iz tijela da se naseli kod Gospodina. Trsila se da mu omili. Sada je pred sudištem njegove vječne Ljubavi da primi nagradu za sva učinjena dobročinstva i život posvećen Bogu. Njezino životno putovanje, mjera darovanih dana je ispunjena.
Svojim redovničkim životom željela je ispuniti volju Božju. Odazvala se pozivu i ustrajala. Isus u evanđelju govori da je došao ispuniti volju Očevu. – Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. – Volja je Očeva: da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.
Vjera u ljubav Božju za čovjeka, vjera u uskrsnuće i vječni život s Bogom najveća je životna snaga i jedini istinski cilj ljudskog postojanja. Samo vječnost u Bogu može dati smisao i cilj svim našim naporima, molitvama i žrtvama ljudskog, vjerničkog i redovničkog života.
Dok ispraćamo sestru Danijelu, dok se molimo da joj Bog u svome beskonačnom milosrđu milostivo oprosti svaku ljudsku slabost i nedostatak, i sami smo pozvani svjesnije živjeti naše odabranje, naš odgovor na Božji poziv. Jasnije usmjeriti svoje zemaljske dane i korake, darovano nam vrijeme i sposobnosti – da jasnije i odlučnije koračamo prema Gospodinu, da i nas može povesti k sebi kad ispunimo mjeru svoga služenja i predanja. – Amen.
Trpeći put s. Danijele
U ime redovničke zajednice od s. Danijele oprostila se prigodnim riječima vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić.
Preuzvišeni oče Biskupe Tomislave, poštovani svećenici, draga rodbino naše preminule sestre Danijele, dragi prijatelji, drage sestre!
Okupljeni u molitvi oko odra naše s. Danijele koja je usnula u Kristovu miru ispraćamo ju na vječni počinak s molitvom Bogu, Ocu svemogućemu, koji je uskrisio Isusa Krista od mrtvih da oživi i tijelo naše preminule s. Danijele. Njezino tijelo, iscrpljeno teškom bolešću i patnjom sada se smirilo i upokojilo.
Ohrabreni smo i utješeni vjerom u pobjedu nad smrću Kristovim uskrsnućem i milosrdnom ljubavlju našeg nebeskog Oca koji je dočekao raširenih ruku našu sestru na drugoj obali života, kamo se preselila, gdje će navijeke gledati svoga Stvoritelja i Otkupitelja.
S. Danijela je preminula u petak, 14. lipnja u Kliničkom bolničkom centru u Splitu – na Firulama, u 61. godini života i 42. godini redovništva. Posljednji dani – nešto manje od tri tjedna njezina života, zapravo su bili dani umiranja. Zbog općeg teškog zdravstvenog stanja: otkazivanja rada srca, bubrega, pluća bila je u induciranoj komi, uključena na respirator i dijalizu.
S. Danijela, krsnim imenom Marija – Jela rođena je u Gracu 25. kolovoza 1963. od oca Branka i majke Marije rođene Vulić. Ima još četiri sestre: Anu, Gordanu, Danicu i Snježanu i najmlađeg od djece – brata Antu.
U našu Družbu primljena je 26. kolovoza 1978. U Šibeniku je pohađala školu za odgoj i usmjereno obrazovanje. U novicijat je primljena 11. rujna 1981. Prve redovničke zavjete položila je 11. rujna 1982. a doživotne 12. rujna 1987. Tri godine radila je u našem dječjem vrtiću u Šibeniku. Ali, kako joj je vrlo rano otkrivena velika anomalija bubrega morala je krenuti na dijalizu – tri puta tjedno u Splitskoj bolnici i od tada (od 1987.) je živjela u našem samostanu u Podstrani. Osim toga operirala je u kratkom vremenu hipofizu i štitnjaču. Stoga životni put naše s. Danijele možemo nazvati bolesničkim putem, trpećim putem kojim je prolazila od svoje mladosti. Dvadeset godina odlazila je na dijalizu. Bila je pacijent s najdužim stažem na splitskoj dijalizi. Bolnica je postala njezinim drugim domom. Upoznavši mnoge liječnike i medicinske sestre rado je posredovala za preglede mnogim ljudima i sestrama.
Od 1998. bila je na listi čekanja za presađivanje bubrega. I molila je – kada bi bilo moguće da bar godinu dana bude bez dijalize. I 2007. na Veliku Gospu dogodio se sretan trenutak za s. Danijelu. Dobila je šansu za novi život. Bubreg je stigao iz Njemačke, a donorica je bila 39-godišnja žena kojoj je moždana smrt dijagnosticirana nakon cerebralnog inzulta. Zahvat transplantacije „eurobubrega“ obavljen je na zagrebačkom Rebru. Kako donorica mora biti anonimna s. Danijela prozvala ju je Kristina i redovito je za nju plačala Svete Mise.
Zbog lijekova koje je morala trošiti za donirani bubreg stradavaju kosti. Tako je 2009. imala obostranu operaciju kuka a 2020. učinjena je reparacija desnog kuka. 2023. nastupile su velike komplikacije srca i tada joj je ugrađen stent. Srce je i dalje slabilo, imala je otežano disanje, zbog čega je bila više puta hospitalizirana.
Kako donirani bubreg ima svoj vijek – 17/18 godina, njegova je funkcija prestala i trebalo je ponovno krenuti na dijalizu. Uz bubreg stradala je i kralježnica koja se jedino operacijom mogla spasiti. Ali, zbog općeg lošeg stanja organizma nije mogla biti podvrgnuta operaciji i tada je započeo kraj ovozemaljskog života s. Danijele.
Ovom prigodom zahvaljujemo svim liječnicima i medicinskom osoblju, kojih je u životu s. Danijele bilo mnogo, koji su svojim stručnim znanjem i zauzetošću omogućili s. Danijeli da živi.
Zahvaljujemo na poseban način dr. Jadranki Vlašić i njezinom ocu koji su s. Danijelu pratili od početka njezine bolesti bubrega kao i našoj liječnici opće medicine u Podstrani dr. Martini Kuzmanić i medicinskoj sestri Luciji Zec na svemu što su učinile za s. Danijelu i što čine za sve naše sestre u Podstrani.
S. Danijela nije bila sama na svom putu. Uz nju je bila njezina redovnička zajednica, osobito sestre u Podstrani, na koje se uvijek mogla osloniti. Sestre su s njom dijelile njezina dobra i loša raspoloženja, uspone i padove kroz koje je prolazila.
Veliku duhovnu pomoć pružali su joj njezini duhovnici, osobito oci Karmelićani koji svakodnevno dolaze sestrama za Svetu Misu. Njima također veliko hvala na njihovoj duhovnoj potpori.
S. Danijelu neka Gospodin nagradi za njezinu patnju, za njezinu vjeru u Božje milosrđe a naša Gospa koja joj je podarila novi život neka ju sada dovede pred lice Božje da joj On – Gospodar života podari vječni život u zajedništvu sa svojim svetima.
Zahvaljujem našem ocu Biskupu Tomislavu za predvođenje ovog misnog slavlja i na prigodnoj homiliji. Zahvaljujem svim prisutnim svećenicima, redovnicama i vjernicima koji su se pridružili našoj molitvi za pokoj njezine duše i zahvali nebeskom Ocu za dar njezina patničkog života i redovničkog posvećenja.
Majci s. Danijele, sestrama Ani, Gordani, Danici i Snježani s obiteljima i bratu Anti s obitelji, nećacima i nećakinjama i ostaloj rodbini izražavam u svoje ime i u ime svih naših sestara iskrenu sućut.
Draga s. Danijela, počivaj u vječnosti, u miru Božjem, a mi te pratimo svojim molitvama!
Nek se u tebi Gospodine raduje
Duh sestre naše usnule,
Kad vjerom si je hranio
I Duhom svojim bodrio.
