SPROVOD S. MARIJANE AKRAP

Naša s. Marijana (Mara)  Akrap preminula je 28. studenog u samostanu u Podstrani, a pokopana je na mjesnom groblju Ban. Sprovodni obred vodio je, uz sve mjere ograničenja, župnik župe Gospe od Zdravlja u Podstrani don Nikola Mikačić uz rođaka pokojne s. Marijane, vojnog kapelana HRM don Branimira Projića, uz sudjelovanje najbliže rodbine i nekolicinu naših sestara iz Podstrane i Šibenika. Sveta Misa zadušnica bila je dan ranije (u nedjelju) u našoj samostanskoj kapeli u Podstrani.

Od s. Marijane oprostila se vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić:

„U molitvi i s čvrstom vjerom da nas je Bog otkupio smrću i uskrsnućem svoga Sina ispraćamo našu s. Marijanu na vječni počinak i molimo da joj Gospodin bude milostiv i da joj udijeli radost vječnog blaženstva.              

Njezini posljednji mjeseci života bili su ispunjeni potpunom nemoći,  nakon moždanog udara – aneurizme koji se dogodio početkom ožujka ove godine (5. ožujka). Tada je bila hospitalizirana na kliniku za neurologiju na Firulama, a njezino stanje bilo je vrlo ozbiljno, o čemu su sestre obavijestile brata Ivana.      

Zbog zahtjevnosti potrebnog zahvata kod zaustavljanja krvarenja s. Marijana hitno je bila prebačena u bolnicu Rebro u Zagrebu gdje je uspješno zatvorena krvna žila na mozgu a s. Marijanu prebacili su 9. ožujka s Rebra ponovo na neurologiju na Firulama gdje je nastavljeno liječenje i praćenje njezinog stanja, odakle je zbog zaštite od koronavirusa, preuranjeno morala biti poslana kući, 16. ožujka, kao i ostali bolesnici. U tako teškom stanju trebalo se za nju brinuti dan i noć, sve do smrti.  

Zahvaljujemo liječnicima, medicinskom osoblju, a osobito sestrama u našem samostanu u Podstrani koje su se brinule za našu s. Marijanu sve do njezine smrti, 28. studenoga, kada se preselila u vječnost, gdje će navijeke gledati lice svoga Stvoritelja i Otkupitelja koji ju je, vjerujemo, uveo u svoja prostranstva svjetlosti i mira.      

S. Marijana Akrap, krsnim imenom Mara, rođena je u brojnoj i pobožnoj obitelji 19. rujna 1942. u Rudi, od oca Mirka i majke Anđe r. Tadić. Ona je bila najstarija od njih devetoro djece, pet sestara: s. Marijana (Mara), Danica, Anđa, Neda i Ana i četvero braće: Ivan, Petar, Ante i Stanko.  

Kako je željela postati redovnicom stupila je u našu Družbu sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku, 25. studenoga 1963. godine. U novicijat je primljena 8. prosinca 1964. Nakon novicijata položila je prve  redovničke zavjete  8. prosinca 1965. a doživotne 8. prosinca 1970. Kao što vidimo, svi njezini redovnički koraci vezani su uz blagdan Bezgrješne Djevice Marije, 8. prosinca, i Ona je bila sigurno Njezina vjerna zagovornica u svim ključnim trenucima njezina života.  

Godinu dana nakon prvih redovničkih zavjeta poslana je u Beč, gdje je radila kao bolničarka u bolnici i staračkom domu, sve do 1975. godine. Iz Beča je premještena u Šibenik, potom na Visovac, pa u Lišane, Karlovac, Primošten, Drniš, u naš samostan u Podstrani, ponovo u Šibenik i Karlovac te u Drniš pa u župu Gospe van Grada u Šibeniku te u Stankovce. U nabrojenim mjestima radila je u kuhinji, obavljala razne kućanske poslove i bila je sakristanka.

U rujnu 2013. premještena je u naš samostan u Podstrani gdje je radila u čajnoj kuhinji našeg vrtića Brat Sunce sve do rujna 2018.

Sva ova mjesta gdje je djelovala s. Marijana tijekom svoga života govore o njezinoj poslušnosti i spremnosti prihvatiti svaku novu službu kao izraz Božje volje u njezinu životu. Znamo da to nije uvijek bilo lako. Osobito je bilo teško kada je 17. rujna 1991. prilikom pada Drniša u Domovinskom ratu morala bježati zajedno s ostalim sestrama i narodom, preko Čikole, krša i kamenjara, preko Mirlovića do našeg samostana u Podstrani, gdje je ostala do 1996. godine.

Nakon završetka Domovinskog rata, 1996. kada su se fratri vratili u Drniš, s. Marijana je iz našeg samostana u Šibeniku putovala više od godinu dana svaki dan u Drniš, jer je kuća u kojoj su živjele sestre u Drnišu bila devastirana, i pomagala je fratrima u župskoj kući.

Zahvaljujemo dragom Bogu na njezinu životu, na njezinu Bogu posvećenom životu, na svemu što je dobro učinila, a za sve njezine nedostatke, vjerujemo da joj je milosrdni Bog oprostio, za što i mi zdušno molimo. Ona je prošla u ovoj zadnjoj bolesti svoj križni put i ne znamo što je sve u takvom stanju proživljavala. Na tom putu pratile su je i pomagale joj sestre s vjerom da Bog obilato naplaćuje svako naše dobro djelo i spremnost služiti drugima, osobito jedna drugoj.“

Sažalnicu je poslao i  šibenski biskup mons. Tomislav Rogić: „…U ovo vrijeme Došašća pripremamo se na susret s Gospodinom koji dolazi, koji se ima roditi, kojega susrećemo po milostima koje od njega svakodnevno primamo.

Pripremamo se i na onaj osobni susret u vječnosti, Licem u lice koji se već dogodio s našim dragim pokojnima. Oni su već stali pred Kralja kraljeva, njegovo ih je milosrđe već zagrlilo.

To je ono što molimo i za pokojnu sestru Marijanu da baštini vječnu radost Neba kojoj se i mi nadamo, iščekujemo i u molitvi bdijemo. Zapravo čitav naš život jedno je veliko Došašće. Dobri Bog neka s. Marijani svaku molitvu usliši. Neka je pridruži svojim izabranima u radosti gledanja Božjega Lica i neka je nagradi za svako strpljivo podneseno trpljenje i redovničko služenje….“

s. Mandica Starčević

Komentari

Odgovori