Sprovod s. Mihaele Jukić bio je 6. svibnja 2026. na mjesnom groblju Ban u Podstrani. Uz okupljene sestre naše Družbe, rodbinu naše sestre i župljane sprovodnu misu i sprovodne obrede predvodio je karmelićanin pater Viktor Grbeša, uz koncelebraciju fra Ivana Čupića i don Vjenceslava Kujundžića.
Pater Viktor je u homiliji istaknuo: „…Nismo slučajno ovdje. Netko nas je htio. Netko nas je izabrao i pozvao. I danas ovdje na ispraćaju s. Mihaele nismo slučajno. Božji plan je da se Božja ljubav u nama utjelovi, da se očituje Bogu na slavu, a bližnjima na korist. Kad razmišljam o onom što sam malo čuo o s. Mihaeli, njezini dani života ispunjeni su dobrim djelima. Kuharica vedra, raspjevana, marljiva, radišna, koja je htjela da drugi budu zadovoljni oko nje. Eto duše koja je ispunjena milošću Božjom i poslana da prođe zemljom čineći dobro. I mi bi isto tako htjeli da svaki naš dan života odsijeva dobrotom Božjom. Kao jedna ruža u košari života da je prinesemo pred Boga. Punu košaru ruža dana života ispunjenih dobrim djelima. A evo ovdje jedne skromnosti, zahvalnosti iz ono malo riječi što sam progovorio sa s. Mihaelom kad sam je obišao. Čuo sam da je dobro preporučiti se njoj u molitve, jer ima vremena, ima načina i razloga Bogu preporučivati naše ljudske molbe i nakane. Vjerujem da nas sada sluša i prati, s ljubavlju gleda na putu prema nebeskom kraljevstvu i zagrljaju Vječnoga Oca.
Želimo reći dragom Bogu hvala na daru života s. Mihaele. A isto tako ako je ostalo što nesavršenosti grijeha da joj dobri Bog milostivo oprosti. Kao što i svi mi trebamo oprost da nam se dobri Bog smiluje i uvede u nebo gdje ne može ući ništa što je nesavršeno. Neka nas život s. Mihaele dotakne u svijesti na ono najvažnije da bude jedno srce, jedna duša u ljubavi Božjoj. I da tako zajedno kao jedna obitelj koračamo prema nebu lakše, brže i sigurnije. Bilo tako! Amen!“
Oproštajne riječi uputila je i vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić:
„Poštovani oče Viktore, poštovani fra Ivice, poštovani don Vjenceslave, draga rodbino naše s. Mihaele, dragi prijatelji, drage sestre.
Okupljeni oko tijela pokojne naše s. Mihaele, usnule u Kristovu miru, preporučujemo ju u vjeri i nadi u vječni život milosrdnom Ocu da ju uvede u prostranstva svjetlosti i mira i da ju pridruži svojim svetima.
Sestra Mihaela bila je 1. travnja hitno prevezena iz našeg samostana u Podstrani na klinički odjel za nefrologiju i dijalizu – Križine gdje joj je dijagnosticirano kronično bubrežno zatajenje te je bila podvrgnuta dijalizi. Kako joj se stanje dodatno pogoršalo zbog nutarnjeg krvarenja, 28. travnja premještena je na odjel gastroenterologije na Firulama. Kroz posljednjih mjeseca dana boravka u bolnici, vidjelo se da se život s. Mihaele gasi. Predana u Božju volju i okrijepljena svetim sakramentima preminula je u nedjelju, 3. svibnja od septičkog šoka.
Od kako je operirala kralježnicu 2009., otežano se kretala a zadnjih nekoliko godina bila je gotovo nepokretna i vezana uz krevet zbog limfedema nogu – kroničnog oticanja uzrokovana nakupljanjem limfne tekućine zbog oštećenja limfnog sustava.
Naša s. Mihaela (Pava) Jukić rođena je 19. travnja 1937. od oca Ivana i majke Ane rođ. Bilobrk u župi Otok kod Sinja. Sa 17 godina odlučila je poći u samostan. U naš samostan u Šibeniku došla je 20. veljače 1954. Primila ju je č. Majka s. Antonina Ledenko. 11. kolovoza 1955. primljena je u postulat, a 19. veljače 1956. u novicijat. Prve zavjete položila je 3. ožujka 1957., a doživotne 6. lipnja 1960.
Nakon početne redovničke formacije i položenih zavjeta s. Mihaela odlazi u samostan franjevaca konventualaca na Cres, gdje je obavljala razne poslove. 1959. premještena je u Senj a nakon godinu dana u našu kuću maticu u Šibeniku gdje je radila ručne radove. Ponovno odlazi u Senj do 1963., kada je premještena u franjevački samostan na Visovcu gdje joj je povjerena služba kuharice i tamo ostaje do 1969. Odlukom Vrhovne uprave premještena je u naš samostan na Pantovčaku – u Zagrebu za kuharicu. Iz Zagreba 1972. odlazi u Austriju – Beč gdje je radila u staračkom Domu kao njegovateljica do 1976. Potom je premještena ponovo na Visovac za predstojnicu i kuharicu (od 1976. do 1980.). Od 1980. do 1984. povjereno joj je vođenje kuhinje u kući Matici u Šibeniku. 1984., zajedno sa s. Alojzijom, premještena je u novootvoreni samostan u Podstrani – Grljevac za kuharicu i sve što je bilo potrebno za useljenje u naš novi samostan. Tu je ostala do 2000., kada je premještena u franjevački samostan u Karlovcu za kuharicu.
2009. nastupile su velike zdravstvene poteškoće s kralježnicom i tada je operirana u Draškovićevoj bolnici u Zagrebu. Nakon operacije oporavljala se u našem samostanu na Pantovčaku do 2011., kada je bila premještena u Podstranu gdje je prema svojim mogućnostima pomagala u kuhinji. Bez obzira na godine i zdravstveno stanje, uz svoj redoviti posao, s. Mihaela se s puno ljubavi i pažnje posebno brinula o bolesnima. Bila je nesebična u darivanju sebe kada su bili u pitanju svećenici i sestre kao i svi ljudi kojima je trebala njezina pomoć.
Znamo ju kao vedru i veselu sestru, gdje god je došla donosila je raspoloženje i radost. Svojim sigurnim i snažnim glasom podržavala je pjevanje sestara u našoj samostanskoj kapeli u Podstrani sve dok je mogla dolaziti na molitvu i svetu Misu. Vezana uz svoju sobu posljednjih godina redovito je pratila Radio Mariju i Laudato TV. Rado je s njima molila svoje dnevne molitve, osobito krunicu. I preminula je u mjesecu svibnju koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Sestre je također stalno poticala na molitvu.
S. Mihaela je na svom dugogodišnjem redovničkom putu doživjela premještaje u razna mjesta gdje su sestre djelovale i nije joj bilo uvijek lako i po volji, ali je u duhu poslušnosti prihvaćala ono što se od nje tražilo. Svojom vedrom naravi nikada nije pokazivala da joj je teško. Zahvalne smo Bogu za njezin život i žrtvu. Neka počiva u miru Božjem i gledanju lica Božjega.
Ovom prigodom zahvaljujemo predstojnici u našem samostanu s. Zdravki i sestrama koje su se brinule za s. Mihaelu. Osobito dugujemo zahvalnost s. Eugeniji koja je, i sama bolesna i u godinama, stalno skrbila o s. Mihaeli i njegovala je. Hvala liječnicima i medicinskom osoblju Kliničkog bolničkog centra Split na njihovoj skrbi za našu s. Mihaelu.
Zahvaljujem ocu karmelićaninu Viktoru Grbeši za predvođenje ovog misnog slavlja, kao i svima koji su se pridružili našoj molitvi za pokoj njezine duše i zahvali nebeskom Ocu za dar njezina života i redovničkog posvećenja i svjedočenja.
Bratu naše pokojne sestre Mihaele Anđelku, koji se posebno brinuo za svoju sestru, i njegovoj obitelji, obitelji pok. brata Ante, Petra i Marinka kao i obitelji pok. sestre Pere i ostaloj rodbini izražavam u svoje ime i u ime svih naših sestara iskrenu sućut.“
