Na mjesnom groblju Ban u Podstrani sahranjena je 28. lipnja naša s. Tomislava (Vinka) Budimir-Bekan, preminula 26. lipnja u našem samostanu u Zagrebu na Pantovčaku u 87. godini života i 64. godini redovništva. Svetu Misu i sprovodne obrede vodio je župnik iz Podstrane don Nikola Mikačić uz koncelebraciju fra Ivana Čupića. Na vječni počinak s. Tomislavu ispratile su sestre, prijatelji i njezina rodbina.
Oproštajne riječi vrhovne poglavarice s. Terezije Zemljić
Poštovani župniče don Nikola, poštovani fra Ivane, draga rodbino naše preminule sestre Tomislave, dragi prijatelji, drage sestre!
Okupljene oko odra naše sestre Tomislave koja je usnula u Kristovu miru u ponedjeljak 26. lipnja, ispraćamo ju na vječni počinak s molitvom Bogu, Ocu svemogućemu, koji je uskrisio Isusa Krista od mrtvih da oživi i tijelo naše pokojne s. Tomislave. Njezino tijelo, iscrpljeno raznim bolestima i patnjom sada se smirilo i upokojilo.
Ohrabrene smo i utješene vjerom u pobjedu nad smrću Kristovim uskrsnućem i beskrajnom ljubavlju našeg nebeskog Oca koji nas čeka raširenih ruku na drugoj obali života, kamo se preselila naša sestra, gdje će navijeke gledati svoga Stvoritelja i Otkupitelja.
S. Tomislava nosila je strpljivo svoj križ bolesti i nemoći. Već od 2011. godine, kada je bila operirana, njezino zdravlje bilo je uvelike narušeno. Želja za životom i služenjem drugima dala joj je snage i vratila se na svoju dužnost sakristanke u župu Presvetog Trojstva u Karlovcu. Međutim, dvije godine kasnije pojavile su se velike teškoće vezane za kretanje, bol u nogama, potom joj je dijagnosticirano kronično bubrežno zatajenje i druge bolesti i od tada je s. Tomislava bila u našem samostanu na Pantovčaku, gdje je i preminula. Osobito teško stanje nastupilo je prošle godine u studenome, kada se njezin život gasio i dogorijevao kao svijeća. U bolesti je bila strpljiva i nikada svojim zahtjevima i pritužbama na bolove, koji su zasigurno bili jaki, nije opterećivala sestre.
S. Tomislava bila je vedra i kada joj je bilo bolje radovala se što može biti sa sestrama na molitvi, Svetoj Misi i za zajedničkim stolom. Prigodom proslave 50. obljetnice redovničkih zavjeta 2009. godine, na pitanje kako sebe doživljava u Zajednici sestra Tomislava je kazala: „Osjećam se poletna za život i rad. Zajednicu volim i molim za nju. Sretna sam i Bogu zahvalna što sam doživjela zlatni jubilej mojih zavjeta. Kroz život me jačala vjera u prisutnost Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. U proteklom životu je bilo puno lijepih događanja, poseban dojam na mene je ostavio pohod Svetoj Zemlji iz Karlovca, hodočašće u Lurd i Rim iz Zemuna. Za vrijeme boravka u Rimu, susret s papom Ivanom Pavlom II. u njegovoj kapeli i Škotskom zavodu. Za vrijeme Domovinskog rata, zbog nemogućnosti odlaska u Domovinu, godišnji odmor u Asizu provela sam u tišini i molitvi na mjestima sv. Franje: Porcijunkuli i Bazilici gdje se nalazi grob sv. Franje. Sve su to za mene milosni i nezaboravni dani.“ 2019. godine proslavila je i 60. obljetnicu redovničkih zavjeta u našoj kući Matici s ostalim sestrama jubilarkama i radovala se svakom događaju u Zajednici.
S. Tomislava, krsnim imenom Vinka, rođena je u župi Turjaci kod Sinja 20. veljače 1937. od oca Josipa i majke Jake rođ. Maleš. Imala je tri sestre: Pavicu, Nediljku i Maru. U samostan Šibenskih franjevki došla je 19. veljače 1957. U postulat je primljena 4. travnja 1958., a u novicijat 04. listopada 1958. Prve zavjete je položila 4. listopada 1959. a doživotne 4. listopada 1962.
Od 1959. sve do posljednje svoje službe s. Tomislava je najveći dio života provela u sjevernim krajevima Domovine i inozemstvu vršeći različite poslove i službe. Poslije prvih zavjeta slijedili su premještaji prema potrebama Zajednice.
Od 1959. do 1961. bila je pomoćna kuharica u župskoj kući u Drnišu. 1961. odlazi u Sumartin u franjevački samostan gdje je vršila sakristansku službu u župi sv. Martina biskupa, do 1962. Zatim odlazi u franjevački samostan u Karlovcu za pomoćnu kuharicu i kućne poslove. Tu je radila od 1962. do 1963. Iz Karlovca odlazi u franjevački samostan u Zemun gdje joj je povjerena sakristanska služba u crkvi sv. Ivana Kapistrana. U Zemunu je boravila od 1963. do 1964. godine. Iste godine poglavarica ju je poslala u južnu Francusku – Douvain, gdje su sestre vodile sirotište SVETOG FRANJE za napuštenu djecu. Nažalost, iste godine se morala vratiti u Zagreb zbog nepodnošenja klime. Od 1964. do 1965. imenovana je za kućnu predstojnicu u našoj kući u Zagrebačkoj Dubravi. Od 1965. do 1970. ponovno je premještena za sakristanku u franjevački samostan u Zemunu.
Službu kućne predstojnice u sestarskoj zajednicu koja je djelovala u franjevačkom samostanu i župi Presvetoga Trojstva u Karlovcu vršila je od 1970. do 1977. S. Tomislava je iz Karlovca ponovno vraćena za sakristanku u Sumartin i tu je službu vršila od 1977. do 1978. Tada je premještena u Škotski zavod u Rimu gdje je od 1986. do 1995. vršila službu kućne predstojnice. U Rimu je sveukupno radila 21 godinu (od 1978. do 1998. i od 2007. do 2008.) Po povratku iz Rima premještena je u biskupsku kuću u Šibeniku gdje je preuzela sakristansku službu od 1998. do 1999. U Šibeniku nije dugo ostala. Znajući za njenu spremnost, poglavarica ju je poslala ponovno u Karlovac za sakristanku u crkvi Presvetog Trojstva i za pomoć u domaćinstvu. Tu je službu vršila od 1999. do 2007. Zbog potrebe zamjene u kuhinji u Škotskom zavodu u Rimu kada je s. Mariangela iznenada obolila, s. Tomislava je izišla u susret potrebama zajednice i kao pomoćna kuharica u Zavodu radila je od 2007. do 2008. Od 2008. ponovno je vraćena na službu u franjevački samostan u Karlovcu. Do kolovoza 2009. u kuhinji je mijenjala s. Mihaelu koja je bila na liječenju u Zagrebu. Od 20. kolovoza 2009. uprava Družbe joj je uz sakristansku službu povjerila službu kućne predstojnice. U naš samostan u Zagrebu došla je 2013. zbog liječenja i tamo je ostala do smrti.
Nakon tolikih premještaja i prilagođavanja na mjesta i poslove koji su s. Tomislavi bili povjereni, divimo se njezinoj spremnosti, požrtvovnosti, poslušnosti i otvorenosti za potrebe Zajednice i Crkve. Uistinu je bila dobra redovnica, kako je i ovih dana za nju napisala jedna naša sestra koja je neko vrijeme s njom živjela. To nam potvrđuju i mnoge sućuti vjernika koji s. Tomislavu nose u najljepšem sjećanju.
Izraze sućuti za pok. s. Tomislavu i molitvu uputio nam je šibenski biskup u miru mons. Ante Ivas i biskup mons. Tomislav Rogić.
I što na kraju reći?
„Draga naša s. Tomislava, hvala vam za vedro i nasmijano lice, za Vaše radosno služenje Bogu i ljudima kojima ste bila poslana, za Vaše redovničko svjedočenje sestrama i ustrajnost i vjernost na redovničkom putu u našoj Družbi.
Neka Vam dobri Bog bude nagrada za sve dobro što ste posijali u mnogim ljudskim srcima i neka Vas primi u svoj zagrljaj.“
Izražavamo iskrenu sućut rodbini naše s. Tomislave, obiteljima pokojne sestre Pavice, Nediljke i Mare.
Zahvaljujemo sestrama u našem samostanu na Pantovčaku koje su se brinule za s. Tomislavu i njegovale ju u njezinim najtežim danima. Posebno zahvaljujemo s. Davorini Ledenko i predstojnici s. Zvonimiri Nimac.
S. Tomislava, počivala nam i miru Božjem! Molimo Oca svemogućega koji nas je otajstvom križa ojačao i sakramentom uskrsnuća Sina svojega obilježio: da vam milostivo dopusti da, riješivši se spona smrtnosti, budete pribrojena zboru Božjih izabranika.
