SPROVODNI OBREDI S. HIJACINTE BANIĆ

Na gradskom groblju Kvanj u Šibeniku sahranjena je na svoj rođendan 16. rujna 2020. s. Hijacinta (Jelka) Banić. Sprovodnu misu predvodio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić u zajedništvu s petoricom svećenika.

U homilije je don Marinko  uz tumačenje misnih čitanja istaknuo: „… Ovdje smo se sabrali da ukopamo tijelo svoje sestre redovnice s. Hijacinte. Ima nešto uzvišeno i lijepo u sprovodu osobe koja je cijeli svoj život posvetila Bogu – svećenika, redovnika ili redovnice. Takva osoba živi ovaj zemaljski život, ali s pogledom trajno usmjerena prema vječnosti, prema Očevom nebeskom domu u kojem nam je Isus pripravio mjesto. Ona je u svijetu, ali nije od svijeta. Živi i radi, ima svoje radosti i muke, svoje vrline i slabosti, slično kao i svi drugi ljudi. Ali za razliku od drugih ona svaki svoj trenutak gleda, važe i mjeri kroz obzor susreta s milosrdnim Bogom, jer u nj čvrsto vjeruje, njega ljubi svim srce, dušom i umom svojim, i njemu se raduje više nego bilo čemu drugom. Njoj je živjeti Krist a umrijeti dobitak, kako je zapisao sv. Pavao.

Redovnički život, život po evanđeoskim zavjetima je znak. Svojim opredjeljenjem, govorom, ponašanjem, odjećom redovnik je ovom svijetu snažna poruka. Poruka koja nam je nasušno potrebna, poruka koja dotiče najdublji temelj života. A ona glasi: čovjek, svatko od nas, baš svaki čovjek koji hoda ovom zemljom, od iskona je po divnom Božjem promislu predodređen za nebo. Redovnik upravo po svojim zavjetima već sada živi i svjedoči tu Božju budućnost za koju nas je Bog sve divno stvorio i po svome Sinu Isusu još divnije otkupio. …

Neka nam redovnički život s. Hijacinte, osobito njezino služenje i bolesničko trpljenje, budu poticaj, a njoj neka dobri Bog udijeli vječni pokoj. Amen!“

Prije samih sprovodnih obreda od pokojne s. Hijacinte oprostila se vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić.
„…Njezine posljednje godine života bile su ispunjene velikom nemoći i bolešću koja ju je vezala uz krevet. 2008. doživjela je teški moždani udar i tada su joj liječnici prognozirali još koji mjesec života. Ona se ipak djelomično oporavila, ali je 2016. operirana od maligne bolesti debelog crijeva, što je dodatno otežalo njezino stanje i potpuno ju vezalo uz krevet. Prije desetak dana doživjela je ponovno moždani udar i tada se njezin život počeo gasiti. Uz brižnu njegu sestara, osobito s. Ane Samodol, doživjela je visoke godine za jedan ljudski vijek, i upravo danas navršila bi 89 godina. Međutim, ona se preselila u vječnost, gdje, vjerujemo, gleda lice Božje i u radosti slavi svoj prelazak Ocu koji će joj otrti svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli. (Otk 4,3-4) 

Prigodom 50. obljetnice redovničkih zavjeta napisala je:  Kroz 53 godine moga dolaska u samostan najsretnija sam na svijetu. Moj prvi dolazak u naš samostan Sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku bio mi je tako drag i bila sam sretna. Tako je i danas. Bilo je puno križeva kroz moj život, ali Bogu hvala! Imala sam živu vjeru. Zahvalna sam i svojim roditeljima što su je ulili u moju dušu.

S. Hijacinta djelovala je u raznim mjestima u domovini i inozemstvu: najprije u franjevačkom samostanu na Visovcu od 1952. do 1953., potom u župskoj kući u Drnišu do 1954. Iz Drniša je bila premještena u Senj gdje je posluživala biskupa Viktora Burića i rado se u razgovorima sa sestrama prisjećala njegove dobrote. U Senju je ostala do 1961. kada odlazi u franjavački samostan i župu Svete Trojice u Karlovcu. Uz službu kuharice u Karlovcu je bila i predstojnica, do 1968. Tada odlazi u Beč za predstojnicu sestrama, njih 18, koje su radile u „Kući milosrđa“ i tu ostaje do 1970. Tada je premještena za predstojnicu u Zagreb u naš samostan na Pantovčaku koji je tada bio u renoviranju i izgradnji. Godine 1972. premještena je u Hrvatsku katoličku misiju u Stuttgartu za glavnu sestru i kuharicu. Tu ostaje do 1977., kada dolazi u župsku kuću Gospe van grada za kuharicu. Nakon Šibenika, 1979. odlazi u Hrvatsku Katoličku Misiju u Münchenu za kuharicu i predstojnicu, do 1994. Vjerna zavjetu poslušnosti, iz Münchena je premještena u Rim u Škotski kolegij za predstojnicu, u trajanju od šest godina. Uz to je vodila brigu u praonici za čistoću i održavanje rublja. 2001. dolazi u Šibenik u kuću maticu gdje je također radila u praonici rublja i rado je obavljala druge potrebne poslove sve do svoje bolesti 2008.

Sažalnicu je poslao i  šibenski biskup mons. Tomislav Rogić: “Kao što vidimo, radila je uglavnom domaćinske poslove, a u više navrata bila je predstojnica u vrlo zahtjevnim okolnostima. Uvijek je bila brižna i u franjevačkoj jednostavnosti Bogu predana s ljubavlju je i nenametljivo služila i žrtvovala se za ljude i svoju Zajednicu. Prema svima je pokazivala majčinsku ljubav i strpljivost, što su nam potvrdili mnogi ljudi svojim svjedočanstvima. Bila je posebno obljubljena i u svojoj obitelji. I što na kraju možemo još kazati, nego: Hvala Vam s. Hijacinta što ste voljeli svoju Zajednicu, što ste u nju unosili mir i pomirenje. Hvala Vam za vaše svjedočanstvo franjevačke malenosti i jednostavnosti. Neka Vam dobri Bog bude nagrada za sve dobro što ste posijali u mnogim ljudskim srcima i neka Vas primi u svoj zagrljaj.“

Sprovodne obrede predvodio je fra Filip Milanović Trapo, župnik Gospe van grada. Uz rodbinu i poznanike pokojne sestre, sudjelovao je manji broj naših sestara, jer su sestre u kući matici bile u propisanoj samoizolaciji. Pjevanje je animirala s. Klara Pavlović.

s. Mandica Starčević

Komentari

Odgovori