TKO SI MARTA ILI MARIJA?

Priča o sestrama Marti i Mariji je poznata epizoda iz Lukina evanđelja (Lk 10, 38-42). Postoji više načina interpretacije tog odlomka. Svatko može nešto naučiti od Marte i Marije čija se kuća nalazila u selu Betaniji. One vode miran seoski život zajedno sa svojim bratom Lazarom. Izgleda, na prvi pogled, da su sretni. Njihovo se selo nalazi nedaleko Jeruzalema, na glavnom putu kojim je prolazilo mnoštvo ljudi.

          Na tom putu je i Isus. Izgleda da je volio svratiti kod svojih prijatelja iz Betanije. Tu bi se uvijek mogao odmoriti, predahnuti i skloniti pred žarkim suncem. Njihova kuća bila bi uvijek Isusu pri ruci. On ne dolazi ovdje kao bi iskorištavao svoje dobre prijatelje, nego zapravo darivao sebe njima.

          Ova je slika dokaz da Isus ima prijatelje. I on se voli družiti darivajući sebe. Nitko od nas nije samotan otok. I mi također imamo svoje prijatelje s kojima volimo provoditi vrijeme. No to vrijeme može biti izgubljeno ili dragocjeno. Sve ovisi o nama. Bilo bi dobro pozvati Isusa među naše prijatelje da i on bude uvijek prisutan među nama. Tada će zasigurno razgovori postati konstruktivniji, a svaki će susret biti korisniji.

          Tako je bilo i ovaj put kad je Isus svratio kod svojih prijatelja. Luka ništa ne govori o Lazaru. Za njega je najvažniji razgovor Isusa s Martom i Marijom. Svi su bili sretni što su se opet mogli vidjeti, ali izgleda da između Marte i Marije „nešto kuha“. Poticajna je uloga Marte koja služi Isusa, ali postoji i druga negativna slika njezine brižljivosti. Sigurno da je i on izmorena kućnim poslovima. No, to njoj ne smeta. Ona se daje do kraja. Može se reći da i malo pretjeruje. I kada vidi svoju sestru koja joj ništa ne pomaže, čini se da iznutra plane. U tome Marta ne napada Mariju direktno nego se obraća svom Prijatelju za pomoć. To je poticaj i za nas. Jer i nama se događaju iste situacije. Ponekad i mi prelazimo granice rada pokušavajući se sakriti od svojih problema. Ne nalazimo ni mi smirenje. Onda nas „nešto“ izjeda iznutra kada uočimo nešto što nije po našoj misli. Slika o nama izdaleka izgleda savršeno ali uvijek nešto „kuha“. Zato bi bilo dobro da u nekim problematičnim situacijama ponajprije naše probleme kažemo Isusu. On će sigurno pomoći.

          U tim trenucima do izražaja dolaze i negativne crte. Marta prigovara svom prijatelju jer misli da on ne mari za njezine probleme, za odnos između nje i Marije. To nije u redu. No to se događa i nama kada mislimo da sve mora biti po mome. I zato naređujemo Isusu što bi on trebao što prije uraditi. Tko zna možda je Marta čak i ljubomorna i zato njoj smeta sestrina bespomoćnost. I to je razlog njezinih reakcija.

          Trebamo ostaviti prostor da on djeluje. On zna najbolji recept rješavanja svih problema. Marta će to shvatiti kasnije kada Isus uskrsi njezina brata Lazara (Iv 4). Tek tada shvati da Isus stalno brine. I da je zapravo on taj koji služi bez prikrivene poruke. Isus, zapravo, nije toliko žedan i gladan vode i kruha koliko žeđa za ljudskim srcem, za čovjekom. On želi s njim biti. Dijeliti svaki trenutak. Martine brige na kraju se pokazuju bespotrebnima. I to dobro znamo. Čovjek ulaže sebe, brine se za svaki detalj, gradi sprema. Ali kada taj posao nije primijećen ili padne po koja riječ kritike, onda se razočara i pada u depresiju.

          Marija je malo drukčija osoba. Ona se isto želi posvetit dragome gostu, ali na svoj način. Ona sluša Isusa jer su njegove riječi životvorne. One liječe njezinu dušu i duh. Ona se potpuno prepušta Isusu. Ostavlja svoje svakodnevne potrebe i planove. Sigurno je svjesna da mora pomoći svojoj sestri, ali možda za sekundu, za koji trenutak. Prvo sluša. Danas nam je teško slušati. Više volimo naređivati i kontrolirati. Očito je da je svatko zadužen za svoj posao koji mora ispuniti. No, uvijek treba izabrati najbolji trenutak. Marija ima vremena za Boga. Prema tome ima vremena i za sebe. Ona ne živi u grču. Izgleda da je riješila sve svoje brige i probleme. Sigurno je njoj žao da Marta nije pokraj nje. Ona je prava šefica koja poslaže stvari po kući. No Marija šuti o tome. Ona se ne brani nego utječe u potpunu Isusovu zaštitu. Isus sve to zna jer je ipak njihov prijatelj. Ona se potpuno prepušta Isusu jer je sigurna da će je on uzeti u zaštitu. Marija zna izabrati najbolji dio, dio koji joj se neće oduzeti. Ona je izabrala Božju riječ. Zato Isus opominje s ljubavlju Martu. On želi usmjeriti Martu na ono što je donio u njihov dom, dakle, Božju riječ.

          Svatko od nas mora imati nešto od Marte i Marije. Svaka je vrijedna na svoj način. Trebamo ipak poći od Marijinog stajališta: sjesti do Isusovih nogu i slušati Božju riječ. Tek onda raste vjera. Čovjek koji živi Božju riječ je uvijek spreman pomoći drugima jer ima uzvišeniji cilj. Taj je cilj Isus.

          Pozivajući Isusa u naše domove i prijateljstva izabiremo zapravo taj bolji dio. Božja riječ je „zamašni točak“ u našem djelovanju. I zapravo se ovdje provjerava rečenica: „Ako je Bog na prvom mjestu onda je sve ostalo na pravom mjestu“.

                                                                 Pater Arek Krasicki CSSp

(Izvor: https://duhos.com/duhovna-rijec)