UZ NEDJELJU DOBROG PASTIRA

I ove je godine papa Franjo uputio svoju poruku prigodom proslave  58. Nedjelje Dobrog Pastira, na 4. vazmenu nedjelju 25. travnja.  U njoj se oslanja na apostolsko pismo Patris Corde koje je objavio prilikom proglašenja Godine sv. Josipa kako bi se „uvećala ljubav prema tomu velikomu svetcu“. U samoj poruci, govoreći o sv. Josipu papa Franjo na jednom mjestu ističe „Vjernost je tajna radosti! Bila je to radost u jednostavnosti, radost čije iskustvo svakodnevno imaju oni koji čuvaju ono što je najvažnije: vjerna blizina Bogu i bližnjemu. Kako bi bilo lijepo kada bi isto ozračje: jednostavno i jasno, trezveno i puno nade, proželo sva naša sjemeništa, sve naše samostane i svaku našu župnu kuću! “

Potaknute ovakvim promišljanjem pape Franje, pitale smo naše sestre različitih životnih dobi i na različitim službama:

Što vas u vjernosti redovničkom pozivu čini radosnom?

U vjernosti redovničkom pozivu radosnom me čini sama činjenica da sam od Boga odabrana unatoč svim mojim slabostima! Osjećam radost što me Bog ljubi i tu ljubav mogu dijeliti svakom koga On stavlja na životni put! (s. Jelena E.)

Osjećam se najsretnije živo biće kojega je dragi Bog stvorio. Presretna sam dok mogu raditi u Njegovu vinogradu. (s. Boženka P.)

Radosnom me čini život sa sestrama. Kad je dobra poglavarica i kad se razumijemo. Osobito me zajednička molitva čini sretnom. Veći dio života sam bila izvan domovine (Francuska, Italija, Njemačka) i radila sam s djecom i starijim osobama i tu sam službu nastojala živjeti radosno sa svima koji su mi bili povjereni. (s. Virgina M.)

Za mene je redovnički poziv poseban Božji dar. S poniznošću prihvatiti i živjeti taj dar u zahvalnosti Darivatelju najveća je radost.  A to zahtjeva cjeloživotni trud što ga čini još ljepšim i posebnijim.  Naše ljudske slabosti nas često koče u posvemašnjem predanju Bogu, ali su ujedno i prilika da se pretvore u novu snagu.  Ključno je povjerenje u Boga. On me sigurno nikada neće iznevjeriti. Ta me spoznaja čini sigurnom i radosnom. (s. Jozepka V.)

Čini me radosnom upravo ta vjernost redovničkom pozivu, jer u današnje vrijeme koje je baš izazovno nije nimalo lako ustrajati na započetom putu. Radosnim me čini sjećanje na prvotni moj „DA“ Gospodinu koji sam izrekla u tišini svoga srca šetajući slavonskim ravnicama. Nema te stvari ili osobe koja može ispuniti srce ljubavlju i radošću kao što ispunja Bog koji je sama Ljubav. Nikada ne odustaje od nas unatoč našim brojnim nesavršenostima, padovima i ludostima koje činimo. On podiže, daje snagu i ljubi unatoč svemu i ono najvažnije NIKADA ne povlači poziv koji nam je jednom uputio. On UVIJEK ostaje vjeran. To je savršena Ljubav koja nikad ne prestaje. Za mene nema veće radosti od one kada kleknem pred Isusa neposredno pred odlazak na počinak i kažem: „Hvala Ti Isuse, što sam i danas ustrajala u Tvojoj ljubavi.“ (s. Valentina S.)

Redovnički poziv je misterij Boga i čovjeka. Specifičnost našeg poziva je da cijeli život radimo za Božje kraljevstvo svjedočki služeći ljudima. Sveti Otac papa nam poručuje da na redovništvu gledamo posebnim pogledom. Crkva i ljudi od nas očekuju nešto više zato jer smo se posvetile Bogu. Počet ću od ljudskih elemenata koje bi trebalo dobivati u zajednici a to su: toplina, suradnja, poticaj, pomoć, podrška, zajedništvo, ljubav… a onda ide nadogradnja božanskog: molitva, sveta misa, klanjanje… Iz te doživljene Božje blizine, milosti i ljubavi možemo je dati i prenositi drugima. I onda će se na našim radosnim licima otkrivati lice Gospodnje. Čovjek ne može biti sretan ako traži samo svoju sreću kako u obitelji tako i zajednici.  Sreća drugih je i moja sreća. Mene čini sretnom Božja blizina, zajedništvo, moj poziv i rad s djecom i ljudima. Nastojim svjedočiti Božju ljubav, dobrotu svima koje susrećem. Kada osjetim neke dane kao da nisam uspjela to ostvariti uvijek me podignu i ponesu djeca, njihova radost, prostodušnost. Toliko puta shvatim koliko od njih mogu naučiti. Uvijek se sjetim zgode kada sam jednom ušla jako ozbiljna i „malo namrgođena“ u razred i taj sat  nisam dobila baš zadovoljavajuću povratnu informaciju od djece. Jedan dječak je rekao: „Časna što vi očekujete od nas kad ste takvi ušli u razred…?“ To mi je bila velika pouka i razmišljanje kako ulazim u razred svaki dan?! Ovo pitanje je jako važno i trebale bi ga češće postavljati same sebe jer pozvane smo produbljivati svoju radost. Mi smo Božji dar Crkvi i narodu zato nas papa Franjo potiče i ohrabruje  da živimo svjedočki i navjestiteljski Isusovu poruku. (s. Monika B.)

Radosnom me čini svaki novi dan. Susret sa živim Bogom u sv. Pričesti. Što me Isus između mnogih djevojaka odabrao baš za ovu Zajednicu. Nevini pogled djeteta. Susret sa svakim čovjekom. Da imam sestre s kojima dijelim dobro i zlo. Raduje me svaki osmijeh, pogled te učinjeno dobro djelo bližnjemu. (s. Benjamina M.)

Najprije sam radosna što sam redovnica. Radosnom me činilo mnogo toga. Bila sam na mnogo mjesta i imala razne službe. Ali nikad nisam bila sama, već sa svojim susestrama. Trudila sam se svojim djelovanjem da i druge sestre oko mene budu radosne, čineći najbolje što sam znala. I dan danas mi je drago kad su sestre vesele i radosne. Kad činimo jedne drugima male usluge i da u tome budemo radosne. Da praštamo jedne drugima i da budemo strpljive. (s. Bernarda M.)

Radost se u našoj Zajednici očituje što smo sve došle s različitih strana, na različite načine, s različitim razmišljanjima, a radost se često očituje u svakodnevnom životu. Vedrinu uvijek osjećam u susretima s drugim ljudima. Osjećam istinsku radost kada mi priđu ljudi pa možda i iz znatiželje zbog toga što sam redovnica, jer i na taj način Bogu mogu poslužiti da dođe do srca drugih ljudi. Radost mi čini što osjećam neizmjernu Božju ljubav u svakom trenu svoga života. (s. Mirna B.)

Radosnom me čini zajedništvo sa sestrama. To se zajedništvo očituje u zajedničkim molitvama, klanjanjima, ali i kod zajedničkih blagovanja. Također je to zajedništvo prisutno i kroz slobodno vrijeme koje provodimo na razne načine. Za mene je prava radost kada ujutro pri ulasku u kapelu ugledam sve svoje sestre kako se pripremaju za zajedničku molitvu. To je trenutak u kojem zahvalim Bogu što ih je i taj dan probudio kao i mene i dao nam svim još jedan dan u kojem možemo biti Njegovi svjedoci i služiti Mu služeći drugima.  (Tea B.)

U mom redovničkom pozivu radosnom me čini sigurnost da je Gospodin uistinu pastir koji me vodi kroz moj redovnički život i poslanje. Psalam 23 za mene je najljepši psalam. On je dio mene. Radosna sam što mi je naša redovnička Zajednica povjerila službu orguljašice i voditeljice crkvenog zbora. U svom radu osjećam veliku radost i ispunjenje sebe kao osobe i redovnice. Radeći s djecom, mladima i odraslima ovdje izvan Domovine najsretnija sam kad u srcu i pjesmi naših iseljenih Hrvata osjetim ljubav prema Bogu, Katoličkoj Crkvi kao i prema svojoj hrvatskoj Domovini. Glazba nas ovdje u tuđini zbližava. Ona je instrument naše bliskosti i zajedništva, izraz ljubavi, mira i vjere. (s. Nikolina B.)

Za mene je najveća radost redovničkom života u svakodnevnom susretu sa živim Gospodinom u svakodnevnoj svetoj misi. Uz euharistiju, radosnom me čini svakodnevna molitva koja je temelj mog redovničkog poziva. Iz toga proizlazi radost zajedništva sa sestrama. (s. Franciska B.)